Jessica Bolton - odluka

Molim vas SVE da prokomentirate... hvala... =)


ODLUKA

Znala sam da će današnji dan biti drugačiji od svih ostalih u mom životu. Osim što je danas bila maturalna zabava, danas je bio i dan odluke.
Rastegnula sam se u krevetu i jedva ustala iza njega. Željela sam još malo odspavati, ali nisam mogla. Iako je bila subota trebala sam otići u školu. Maturanti su dobili zadatak od ravnatelja škole da urede dvoranu za maturalnu večer.
Na prstima sam se išuljala iz sobe jer nisam željela nikoga probuditi. Bilo je rano jutro i svi su spavali. Sa police u hodniku uzela sam ključeve auta i krenula prema školi.

„ Jess!“ začula sam kako me netko dozive. Nekolko koraka iza mene ugledala sam Matta.
Potrčala sam prema njemu i snažno ga zagrlila.
„ Ajme, Matt...“ rekla sam još uvijek u šoku. „ Znaš li ti koliko te nisam vidjela?“
„ Znam. Koliko je prošlo?“
„ Pa... oko 10 mjeseci.“
Oboje smo se nasmijali.
„ Cure su mi ispričale sve u detalje. Što si radila tamo, kako izgleda škola. Ispričale su mi i za Davida.“
„ A-ha...“ promrmljala sam.
Još neko vrijeme smo šutjeli. Nisam znala što reći. O mom boravku u L.A.-u je sve znao pa nije bilo potrebe sve to ponavljati.
Primjetila sam kako se promijenio od prošlog puta kad sam ga vidjela. Njegova plava kosa postala je, ili se barem meni tako činilo, svijetlija. Zelene oči, kojima sam se uvijek divila na sjaju bile su još lijepše.
„ Ima li išta novo kod tebe?“ upitala sam ga.
Odmahnuo je glavom.
„ Neka djevojka?“
„ Ne. Još uvijek tražim neku dobru, pametnu i lijepu.“
Pogledala sam na sat koji sam nosila na ruci.
„ Matt, žao mi je ali moram ići. Znaš li gdje je Ben?“
„ Ben???“ upitao je sa smješkom.
Nasmijala sam se.
„ Da. Ben.“
Rukom je pokazao prema dvorani. Zahvalila sam mu se i laganim koracima krenula prema školskoj dvorani. Znala sam da kasnim, ali to mi nije bilo važno. Važno je bilo da razgovaram s Benom.

Čim sam ušla ugledala sam veliki natpis iznad plesnog podija.
Pisalo je Generacija 09/10. Oko plesnog podija nalazili su se okrugli stolovi, svaki sa 8 stolica.
Shvatila sam da sam debelo zakasnila. Sve je već bilo složeno.

„ Kasniš!“
Od straha poskočila sam jedino desetak centimetara u dalj.
„ Nisi normalan.“ Povikala sam. „ Baš tebe trebam.“
Ben me blijedo pogledao.
Primila sam ga za ruku.
„ Trebamo razgovarati.“ Započela sam. Nikada u životu se nisam ovako osjećala. Nervoza i strah su me ubijali. Nisam zanal kako da započenem. Nisam znala koje riječi trebam koristiti.
„ Ben....“ opet sam stala. „ Ne znam kako da to kažem..“
Ben se nasmijao.
„ Znam da sam bila užasno loša osoba prema tebi. Ispalo je kao da sam te iskorištavala. Ali to nije istina. Promijenila sam se. I sada više nikada ne bih nekome mogla zabiti nož u leđa, tajiti mu nešto ili ga ostaviti preko telefona.“
Prošla sam rukom kroz kosu.
„ I samo ti želim reći da bih bila presretna ako bi mi učinio uslugu. Zapravo, ne presretna. Najsretnija na svijetu. Jer, ne želim te izgubiti....“
„ Jess...“ Prekinuo me. „ Žao mi je, ali ne mogu biti s tobom.“
Ostala sam u šoku. Polako sam otvorila usta kako bih nešto rekla, ali me Ben ponovo prekinuo.
„ Tek nedavno sam to shvatio. Zaljubljen sam u Cath.“
Nasmijala sam se.
„ U Cath? Pa jesi li joj rekao?“
Odmahnuo je glavom.
„ Čekaj... Tebi to ne smeta?“ Zbunjeno je upitao, „ Pa rekla si da me ne želiš izgubiti.“
„ Nisi mi dao da nastavim. Ne želim te izgubiti kao prijatelja.“
Oboje smo se glasno nasmijali.

Na drugom kraju dvorane ugledala sam Cath i Jane kako postavljaju cvijeće na stol.
Pozdravila sam Bena i zaželjela mu sreću večeras kada će sve reći Cath.
Krenula sam prema curama i pomogla im postaviti cvijeće na ostale stolove. Ispitale su me o razgovoru s Benom. Nisam ništa rekla o tome što mi je Ben priznao, ali sam uočila osmijeh na Cathinom licu čim sam spomenula da je on to mirno prihvatio, bez ljutnje.
Nastavila sam postavljati cvijeće dok su Jane i Cath otišle po vaze za ostale stolove. Ugledala sam ih kako međusobno šapću i gledaju u mene. Nisam znala zašto, ali nije izgledalo kao nešto dobro.

„ Jess, jesi razgovarala s Davidom?“ upitala me Jane.
„ Ne. Nakon što ovo završim idem u hotel Plazu. Rekao mi je onaj dan u učionici da ga tamo mogu naći.“
Jane i Cath su se zakašljale. Poznavajući njih, to nije bilo dobro. Nešto se događalo i to mi se vjerovatno neće svidjeti.
„ Jess...“ započela je Cath., „ Ne mogu joj to reći.“ Nastavila je.
„ Jane?“ pogledala sam u nju. Trebala sam znati što se događa. Zašto ne žele govoriti. Imam li ja veze s tim?
„ David je otišao.“
„ Š-š-t-o?“ mucala sam dok su mi suze polako klizile niz oči.
„ Onaj dan kad si viknula nasred ulice MRZIM TE, David je bio iza nas. Ja sam ga vidjela. Rekla sam ti da idem na WC u restoran preko puta, ali sam zapravo otišla do njega i pokušala mu objasniti da je pogrešno čuo. On je rekao da si mu već rekla da ga mrziš i da zna da se to odnosi na njega. Nisam ga uspjela odgovoriti od odlaska. Poručuje ti da budeš sretna i da ga više nećeš vidjeti.“
Vaza koju sam držala u ruci ispala mi je iz ruke. Nakon glasnog treska i pucanja stakla svi su se okrenuli prema nama. Ravnatelj je smjesta dotrčao do nas i pitao što mi je. Nisam željela odgovoriti. Nisam željela ništa raditi. Željela sam samo nestati sa Zemlje i više se nikada ne vratiti. Osjećala sam se kao da mi je netko mačetom razrezao srce na tisuću komadića, a zatim te komadiće bacio u najdublju rupu na zemlji.
Cath je zamolila ravanatelja da me odvede kući i on je dao svoj pristanak.
Odvela me do mog auta i odvezla me kući.
Kad smo stigle na prilaz nisam imala volju za pozdravom. Izašla sam iz auta i glasno zalupila vratima.
Spotaknula sam se na ulaznim stepenicama. Ustala sam s poda i krenula trčati prema sobi. Nije me bilo briga što sam mogla polomiti noge i ruke. Nije me bilo briga za ništa.
Uletjela sam u sobu i zastala na trenutak.
Na krevetu sam ugledala prekrasnu crvenu haljinu sa velikom mašnom na prednjem djelu. Uzela sam haljinu u ruke i divila se njenoj lijepoti.
„ Lijepa je, zar ne?“
Ugledala sam Dianne iza sebe.
Na tren sam zaboravila sve što se do sada dogodilo. Snažno sam je zagrlila. Bila sam toliko sretna što je uz mene.
„ Isprobaj ju.“ Dodala je.
„ Ti si ju kupila?“
Potvrdno je kimnula glavom i pokazala mi da se odem presvući u kupaonicu.
Haljina mi je stajala kao skrojena za mene. Boja haljine i moja boja kose jednostavno su bili pun pogodak za mene.
Izašla sam iz kupaonice kako bih se pokazala Dianne.
U sobi sam ugledala i Jane i Cath. Sve tri cure ostale su zapanjene.
„ Izgledaš prekrasno.“ Rekla je Jane.
„ Hvala, ali ništa od toga. Ne idem na maturalnu zabavu.“
„ Kako to misliš ne idem na maturalnu zabavu?“
„ Cath, to znači da ne idem.“
Okrenula sam se kako bih krenula prema kupaonici, ali me Dianne primila za ruku.
„ Ostaješ u toj haljini!“
Namignula je Jane i Cath. One su odmah otišle do prozora. Razmaknule su zavjese i rekle mi da dođem do njih.
Približila sam se prozoru i na cesti ispred kuće ugledala veliku bijelu limuzinu.
Vozač je otvorio stražnja vrata i on je izašao van. U crnom odijelu, s onom svojom prelijepom kosom i predivnim očima.
Okrenula sam se prema curama i upitala što David radi ovdje.
Jane je rekla da sjednem na krevet kako bi mi ispričale što se dogodilo.
Sve jt to bio dogovor između Jane i Cath. Onaj dan kad je David čuo da sam rekla mrzim ga, Jane je stvarno otišla za njim i sve mu objasnila. Rekla mu je kako još ništa nije sigurno i da se ne predaje tako lako. David i Jane dogovorili u se da će pozvati Dianne u pomoć. Sve to Jane je ispričala Cath u Zari dok sam ja tražila novu haljinu.
Kad sam im napokon priznala da sam odabrala Davida, otišle su do njega i s njim isplanirale moj odlazak na maturalnu zabavu. Dianne su poslali u kupnju haljine, a da ništa ne bude sumnjivo otišle su u školu kako bi uredile školsku dvoranu. Kad su dobile poruku od Dianne da je haljina spremna, otišle su mi reći da Davida više nema. Znale su da će me to pogoditi i da ću otići kući gdje će me ni manje ni više dočekati moja haljina za maturalnu večer. Dianne je, dok sam oblačila haljinu, poslala poruku Davidu da dođe s limunzinom.
Kada su završile priču, snažno sam ih zagrlila. Znala sam koliko sam sretna jer imam prave prijatelje. Uzela sam crvenu torbicu iz ormara i krenula prema van. Jane, Cath i Dianne će kasnije stići u dvoranu. Čim se spreme. Bar su one tako rekle.

„ Žao mi je što smo te onako prevarili. Ovako je to bilo iznenađenje.“ Rekao je David pružajući mi ruku da izađem iz auta.
„ Uf... veliko iznenađenje.“ Odgovorila sam.
„ Spremna?“
Pogledala sam u školu. Čula se glasna glazba iz dvorane. Već sada se se mogle vidjeti plastične čaše za punč zdrobljene ispred ulaza.
„ Jesam.“ Potvrdno sam kimnula glavom.
Unutra je bilo dosta zagušljivo. Glazba je bila još glasnija. Nisam mogla čuti svoje misli. Svirao je pop, rock, R&B. Svašta. Dvorana je bila puna. Neki su samo sjedili za stolovima, neki su plesali, neki su za šankom pili punč.
„ Jesi za piće?“ upitao me David.
„ Naravno.“
Otišli smo do šanka i David je naručio dva punča.
Ugledala sam Cath u njenoj prelijepoj zeleno-bijelo haljini do koljena, bez naramenica, kako pleše s Benom na sentiš koji je u tom trenutku svirao.
Nasmijala sam se. Bilo mi je drago da su oboje sretni.
David mi je pružio punč i popio jedan gutljaj iz svoje čaše. Odjednom se zagrcnuo.
Upitala sam ga što je, a on je samo pokazao na Dianne koja je uživala u poljubcu .
Krenuo je prema njoj, ali sam ga primila za ruku.
„ Ali on je moja mlađa sestra.“ Opravdao se.
„ Da, koja je punoljetna. Znam Matta, on je pravi dečko za nju. Vjeruj mi. Nije jedan od onih glupana i zbunjola.“
Lagano sam se podigla na prste i poljubila ga.
„ Idemo plesati?“ upitao me.
„ Pa ovo je moja maturalna zabava, naravno da idemo plesati.“ Nasmijala sam se.


Još smo neko vrijeme bili u dvorani, a onda me David odveo van. Na livadi iza škole postavio je jednu deku.
„ Sjedni.“ Rekao je.
Sjela sam pokraj njega i primila ga za ruku.
„ Vidiš onu zvijezdu, desno od mjeseca.“
„ Sjevernjaču?“ upitala sam.
„ To si ti.“
„ Ja?“ zbunjeno sam upitala.
„ Da, ti. Ti si najsjajnija zvijezda u mom životu.“
Ta rečenica me potpuno slomila. Toliko sam se raznježila. Nitko mi nikada nije rekao nešto slično.
David je legao na deku.
„ Ne možeš zamisliti koliko si mi potreban da budem sretna.“ Rekla sam i naslonila se na Davida.
„ I ti meni.“
Poljubio me u čelo.
„ Strah me.“ Dodala sam.
„ Čega?“
„ Da je sve ovo san. I da će uskoro završiti.“
Pogledala sam ga u oči. Taj njegov pogled me odmah smirio. Pogled koji je govorio da me neće ostaviti. Da će biti sa mnom kad god ga zatrebam.
„ Neće. Nikada.“ Rekao je i nastavio, „ Trebalo bi zaustaviti vrijeme.“
„ Slažem se.“
„ Mogao bih se umoriti od tolike ljubavi koje osjećam prema tebi.“
Nasmijala sam se.
„ Nećeš valjda?“
„ Naravno da neću.“ Odgovorio je i još jednom me poljubio. Bilo je tako predivno osjetiti njegove tople usne. Najteže je odvojiti se od njih.
Osjećala sam u sebi potpunu sreću. Sve ono što se priča da osjećaš kad si zaljubljen. Leptiriće u trbuhu, vatromet, sigurnost, i najviše ljubav i toplinu. Sve to pokazalo mi je da je David onaj pravi. Sve to pokazalo je da sam donijela ispravnu, dobru odluku. Zapravo, donijela sam najbolju odluku.



THE END

JANE I CATH


„Što ti-ti-ti..?“ Počela sam mucati.
David mi se približio za jedan korak. Više nisam mogla ni mucati. Osim što nisam mogla ni govoriti, nisam se mogla ni pomaknuti. Noge su jednostavno ostale ukočene. Nisam znala zašto, ali u to vrijeme osjećala sam se i sretnom. Kao neko malo dijete kojem ste kupili novu igračku.
„ Što ja radim tu?“ Ispravio me David sa smješkom na licu.
Potvrdno sam kimnula glavom budući da još uvijek nisam mogla govoriti. Pogledala sam u Jane i Cath i pogledom im dala do znanja da ostave Davida i mene nasamo.
Cure su glasnom vikom istjerale sve učenike i razreda i namignule mi. Dala sam im malen osmijeh i okrenula se prema Davidu.
„ Ljutiš se?“ Nastavio je David.
„ Stvarno ne znam što radiš!“ viknula sam. „ Zašto se poigravaš sa mnom?“
„ Jess, ja...“
„ Šuti... Zvala sam te nakon predstave, nisi se javio. Čekala sam te na aerodromu, nisi došao. Više ti je stalo do glupog filma nego do mene!“ ovog puta glas mi se povisio još više. „Ti si jedan sebičan,umišljeni gad koji misli samo na sebe!!“ nastavila sam.
Ubrzo sam ugledala par glava kako viri kroz vrata. Otrčala sam do njih, viknula na njih i zalupila vratima.
„ Slušaj me ti...“ odjednom sam se zaletjela u Davidovo naručje. Nisam čula kad je stao iza mene.
„ Ja što?“ upitao je.
„ Ti neukusni, samouvjereni, nespretni i de-mode frajeru!“ Odmaknula sam se od njega.
„ Oprostit ću ti samo zato jer si razmaženo derište i ne znaš štp govoriš.“
Ponovo sam se približila kako bih mu opalila šamar, ali me primio za ruku i približio k sebi.
„ Mrzim te.“ Rekla sam.
„ Volim te.“ Odgovorio je.
Privio me još više k sebi. Između naših lica bilo je manje od pola centrimetra prostora.
„ Mrzim te ti mali slatki gade.“
„ Voliš me?“ upitao je.
„ Ne.“ Hladno sam odgovorila iako sam gorjela iznutra.
„ Drhtiš.“ Dodao je.
„ Mislim... opće poznato je da ja nikada nisam, niti ću ikada, niti sada drh...“
Rečenicu nisam mogla završiti jer su se njegove tople usne već bile naslonile na moje.
„ Daj zašuti više.“ Progovorio je David.

Odjednom se začuo glasan tresak.
„ Ovaj...“ Upao je jedan učenik u razred. „ Uopće nisam prisluškivao... Samo sam...“ Pogledom je pretraživao učionicu. „ Tražio... Knjigu iz... biologije...“ Napokon je završio rečenicu i krenuo prema svojoj klupi te uzeo knjigu u ruke.
„ Ovaj, Paul?“ Zaustila sam. „To je knjiga iz zemljopisa.“
„ Aaaa...“ Spustio je pogled prema knjizi. „Ja sam dislektičan. Hvala.“
Zamjenio je knjige i krenuo prema vratima.
„ Paul? Pazi...“ Pokušala sam ga upozoriti ali uzalud. Čuo se još jedan glasan tresak.
„ Vrata.“ Nastavila sam.
Paul se brzo ustao i promrmljao nešto kao dobro sam te izašao iz učionice.
David i ja smo se nasmijali.
„ Gdje smo ono stali?“ Zapitao je David. „ Aha.. dugujem ti objašnjenje...“
„ Bolje ti je da je dobro...“ Rekla sam i sjela na stolicu nasuprot Davida i slušala njegovo objašnjenje.


Kad sam napokon stigla kući, bacila sam torbu u jedan kut sobe i zavalila se u krevet. Trebala sam razmisliti o svemu što se danas dogodilo. U glavi su mi se vrtjele slike iz učionice. Slika svađe, slika poljubca, čak i Davidovo objašnjenje. Kako on tvrdi, njemu je Alyson rekla da ja nisam ni planirala doći na krov onaj dan. Mogla sam si i misliti da je Alyson bila sposobna učiniti tako nešto. David se od tada pa na dalje držao dogovora. Bez poziva i bez viđenja. Prije mog odlaska, dok sam bila na aerodromu, zamolio je Johna da laže o tome gdje se on nalazi. Nije snimao film u San Franciscu. Nije niti bio tamo. David jednostavno nije želio doći. Nije mogao. Nije mogao gledati moj odlazak, no kad je napokon skupio hrabrost i odlučio odustati od dogovora, došao je na aerodrom. No, jedina osoba na koju je naišao bila je Dianne. Ona više nije željela šutjeti pa mu je ispričala stvarni razlog zbog kojeg nisam mogla doći na dogovoreno mjesto. David je tada shvatio svoju veliku grešku i sjeo na prvi avion za New York.
Nisam bila sigurna trebam li vjerovati u to ili ne. Predosjećaj, koji me nikada do sada nije prevario, govorio mi je kako je sve to istina. Uzela sam daljenski upravljač za liniju u ruke i upalila pjesme RBD grupe. Jedna pjesma me podsjetila na to kako sam netom prije Davidova dolaska bila sigurna u vezu s Benom. Ali ne i sad. David se nije smio vratiti, kao ni moji osjećaji prema njemu.

Velika, jaka svjetlost pobudila me iz sna. Otvorila sam oči i ugledala mamu koja je upravo raširila zavjese. Poželjela sam joj dobro jutro i krenula prema kupaonici kako bih se spremila za današnji shopping. Sutra se održavala maturalna zabava, a ja još uvijek nisam imala haljinu.
Sišla sam u blagavaonicu i pojela jedno pecivo. Tata me upitao zbog čega ne mogu jesti, a ja sam samo odmahnula rukom i rekla mu kako sam previše uzbuđena zbog maturalne zabave.
Uskoro sam začula automobil na prilazu. Poljubila sam mamu i tatu u obraz i istrčala iz kuće.


„ Još ne shvaća...“ započela je Jane dok smo laganim koracima hodale ispred izloga sa svečanim haljinama.
„ Slažem se.“ Dodala je Cath.
„ Ne shvaćam što???“ zbunjeno sam upitala.
„ Pa da si zaljubljena.“ Nastavila je Cath.
„ Pa znam da jesam.“
„ Ali u dvojicu.“
„ Jane, nisam zaljubljena u dvojicu...“
Jane i Cath su me pogledale i zakolutale očima.
„ NISAM!“ viknula sam toliko jako da su se svi ljudi na cesti okrenuli prema nama. Tek tada sam vidjela koliko ljudi ima na ulicama New Yorka rano ujutro.
„ Nisam.“ Ovog puta sam šapnula.
„ Ajmo ovako...“ rekla je Cath. „ Ben.“
„ Hmm....“ zaustila sam. „ Volim ga, osjećam se sretnom uz njega, sigurno, žudim za njegovim zagrljajem.“
„ Ok! Ok! Shvatile smo.“ Nastavila je Jane. „ Ohladi malo. Vruća si, honey.“
Cath se glasno nasmijala.
„ David.“ Dodala je Jane.
„ Pa.. volim ga, osjećam se sretnom, sigurnom, drhtim, a njegove usne...“ zastala sam na tren.
„ Što je?“ zabrinuto je upitala Jane.
„ Vidjela si haljinu?“
„ Ne, Cath. Ludice.“ Nasmijala sam se. Iako sam za svaki slučaj skrenula pogled prema izlogu. No ništa. Samo neke babske haljine.
„ Ja ih stvarno volim obojicu. Podjednako.“ Nastavila sam.
„ Sad moraš odabrati?“ dodala je Cath.
„ S kojim ću biti...“
Cath i Jane su kimnule glavom.

Cijelim putem sam razmišljala o svakome. Čega god bi se sjetila ustanovili bi da to osjećam prema obojici.
Cath je spomenula čak i jednog učenika iz razreda. Daryla. S onim velikim okruglim naočalama i aparatićem za zube.
„ MRZIM GA!“ viknula sam.
Jane se okrenula iza nas i odmahnula rukom. Upitala sam je što je bilo te se okrenula kako bih pogledala s kim priča, ali nisam nikoga vidjela. Jane je rekla da mora na WC u restoran preko puta i da je čekamo u Zari.
U Zari sam isprobala bar 20-tak haljina, no nisam našla niti jednu koja mi se sviđa. Uskoro nam se pridružila i Jane. Otišla je do Cath i nešto joj šapnula na uho dok sam birala novu haljinu.
„Gle...“ započela je Cath pregledavajući sve moguće haljine. „Iako se čini da voliš obojicu, to zapravo nije tako. Reci joj, Jane.“
„ Tako je. Jedan od te dvojice je onaj pravi,pravcati. Onaj bez kojeg ne možeš disati i kraj kojeg ne nalaziš riječi za govor.“
„ A drugi?“ upitala sam isprobavajući novu haljinu.
„ A drugi je onaj kraj kojeg se osjećaš dobro, sretno i možda pucaju koje iskrice, ali ništa više. Taj drugi ti je samo pravi prijatelj u kojeg imaš puno povjerenja.“ Nastavila je Cath zakopčavajući mi haljinu.
Pogledala sam se u ogledalo. Još jedan neuspjeh. Što god bih obukla, nije mi se sviđalo. Nije bilo ono posebno.
„ Koji je koji?“ upitala sam nakon poduže tišine.
„ To ne znamo mi. To znaš samo ti.“
„ Ali Jane...“
„ Ništa Jane! Nastaviš li ovako ostat ćeš bez obojice!“
Vratila sam haljinu na vješalicu i otrčala van iz dućana.
Nisam više mogla slušati o ljubavi, o Benu, o Davidu. Nisam gledala kuda trčim. Samo sam željela stići na neko mjesto gdje ću biti sama. Zbog trčanja sudarila sam se s nekoliko ljudi. Ispričala bih se i nastavila dalje.
Sjela sam na klupici u Central Parku i stavila slušalice na uši. Glazba bi mi uvijek pomogla. Stisnula sam tipku Play. Počela je svirati pjesma I decide od Lindsay Lohan. Slušala sam tekst pjesme i pokušavala otkriti tko je onaj pravi, a tko je samo prijatelj.
Odjednom sam osjetila nečiju ruku na ramenu.
„ Jesi dobro?“ Upitala je Jane.
Kimnula sam glavom.
„ Nisam te željela rasplakati. Stvarno.“ Nastavila je.
„ Znam, Jane. Oprosti, ali nije mi lako. Čeka me velika odluka. Odluka koja će mi promjeniti život. Bilo da odaberem Bena, bilo da odaberem Davida.“
„ I... Jesi li odlučila?“ Cath se odjednom pojavila kraj mene.
Ponovo sam potvrdno kimnula glavom.
Cure su me ozbiljno pogledale i očekivale moj odgovor.
Duboko sam udahnula i zaustila.
„ Odabrala sam...“

hehe... Napokon se ja sjetila i napisati novo poglavlje zahvaljujući jednoj Sari... Gracias,bb... Pa... ostavljam vas da uživate... nisam pisala pogalvlje od 8.09. uuuu... heeh... ja odoh obić druge blogove pa se čitamo... byeeee

POVRATAK


„ Ne mogu vjerovati da odlaziš.“ Rekla je Dianne dok smo sjedile u čekaonici i čekale moj let.
„ Ni ja.“ Dodala je Kelly. „ Zahvaljujući tebi, više nisam ona sramežljiva osoba koju si upoznala na hodniku. Pričam sa svima, sa svima se družim.“
Nasmješila sam se. Bilo mi je drago da su obje postale bolje osobe. Nisam mislila da bih ikoga mogla promijeniti. Bilo mi je toliko žao što ih napuštam, ali dogovorile smo se da ćemo se sigurno jednog dana ponovo vidjeti. Obećale su doći na moju premijeru, ako je ikada bude bilo.
Pogledom sam prešla po čekaonici tražeći Davida. Nisam ga vidjela. Iako se on drži dogovora, ljutim se na njega. Znam da ne bih trebala jer poštuje svoju riječ, ali bilo mi je zbilja teško otići, a da ga ne vidim zadnji put. Da ga po zadnji put zaglim i osjetim toplinu njegovog tijela.
Upitala sam Johna zna li možda gdje je. Odgovorio je da je David trenutno na snimanju u San Franciscu.
Suza mi je krenula niz obraz. To je bilo to. Više ga nikada neću vidjeti i to me hrvalo iznutra.
„ Zar plačeš zbog Davida?“ upitao me John šetajući lijevo-desno.
„ Ne.“ Odmahnula sam glavom i obrisala suzu. „Prašina. Nešto mi je upalo u oko.“ Dodala sam.
John me pogledao ozbiljna lica.
„ Stvarno.“ Potvrdila sam.

Uskoro sam preko zvučnika začula kako je vrijeme da uđem u svoj avion. Još jednom sam zagrlila cure i Johna, pozdravila se s njima i krenula prema terminalu. Nakon što mi je stjuardesa pogledala kartu i rukom pokazala da mogu proći, okrenula sam se prema čekaonici u nadi da ću vidjeti Davida. No nije ga bilo. Pognula sam glavu i pogledala na kartu. New York. Na tren mi se vratio smješak na lice. Mogla sam samo zamisliti reakciju Jane i Cath kad me dočekaju u New Yorškoj zračnoj luci. Stavila sam kofere na pokretnu traku kako bi ih smjestili u avion i napokon krenula prema avionu. Avionu koji me vodi kući.

***

Vratila sam se, nakon 10 mjeseci neposredno prije maturalne zabave. Dok sam iz aviona promatrala kako se približavamo zračnoj luci osjećala sam se kao da ni nisam otišla. Sve je ostalo isto.
Nosila sam dosta stvari natrag. Uvijek sam putovala s puno stvari. Obje smo tako putovale, mama i ja. Jedine u obitelji kojima je bilo potrebno više od dva kofera. Ona je obožavateljica knjiga. Bez njih ne može. Samo jedan kofer bio bi do pola ispunjen različitim knjigama. Malim, velikim, debelim, tankim.
Avion je polako usporavao i spuštao se na zemlju. Otkopčala sam pojas i čekala znak stjuardese da izađem van.


Cure su počele vrištati čim su me vidjele. Potrčala sam prema njima i snažno ih zagrlila. Bilo mi je tako čudno ponovo ih gledati.
Ugledala sam roditelje kako se smiju. Ni sami ne znaju koliko su mi nedostajali. Poljubila sam ih u obraz, zatvorila oči i dala im najsnažniji zagrljaj koji sam ikome mogla dati.
Kad sam ih napokon pustila, pogled mi je odlutao na desnu stranu. Stranu na kojoj je stajao Ben. Onako savršen sa svojim prelijepim očima i osmjehom koji jednostvano obara s nogu.
Šapnula sam tati da se odmah vraćam i laganim koracima krenula prema Benu. Srce mi je toliko jako lupalo od uzbuđenja da se nisam obazirala na sve ljude koji su se sudarali sa mnom jer sam hodala u suprotnom smjeru. Kad sam napokon došla do Bena, poklonila sam mu veliki osmjeh i snažno ga zagrlila. Čim me obglio rukama osjetila sam toplinu, nježnost.
„ Što radiš ovdje?“ upitala sam zbunjenim glasom.
„ Zar ti nije drago?“
„ Ne pričaj gluposti. Znaš da je.“ Ponovo sam ga zagrlila.
„ Jess, osjećaš li još nešto prema meni?“ odmaknuo me od sebe.
„ Kakve veze to ima?“
„ Drhtiš dok te grlim.“
Ugrizla sam usnu. Ni sama nisam mogla vjerovati kad sam shvatila da govori istinu. Bio je 6 mjesec. Nije bilo šanse da drhtim zbog hladnoće jer je sunce peklo kao ludo. Nisam znala bih li trebala mu priznati da postoji još onaj mali postotak koji je žarko želio biti ponovo s njim. Ponovo osjetiti toplinu njegova tijela, sočnost njegovih usana.
Zaustila sam kako bih mu odgovorila na njegovo pitanje, ali sam začula kako me tata doziva.
„ Idi.“ Rekao je Ben, „Znaš njega. Razgovart ćemo sutra u školi.“
„ Ali ja...“
„ Ššš.“ Stavio je prst na moje usne. „ Vidimo se sutra.“
Slegnula sam ramenima jer nisam imala pojma o čemu on govori.
Odjednom sam ugledala ruku ispred mojih očiju koja se micala liijevo desno.
„ Halooo!“
Trznula sam se kad sam ugledala Jane kraj sebe.
„ Jesi li ti svjesna da je on otišao? Pa kamo do vraga gledaš onda?“ nastavila je.
„ Mo-olim?“ zamucala sam.
„ Uzalud.“ Dodala je Cath. „ Još je zaljubljena.“
„ MOLIM????“ viknula sam.
Osjetila sam sve poglede u zračnoj luci kako gledaju u mene. Pokrila sam usta rukom i neko vrijeme gledala u pod.
„ Nisam zaljubljena.“ Rekla sam tihim glasom.
„ A ne!“ Javila se Jane. „Osim što drhtiš kad ga vidiš, osim što ti se u očima pojavi sjaj kad ga gledaš, osim što buljiš u njega, iako je otišao. Ne, nisi zaljubljena.“
Prekrižila sam ruke na prsima i okrenula se na drugu stranu. Ugledala sam mamu kako mi daje znak da oni odlaze na parkiralište.
Još sam neko vrijeme raspravljala sa curama o mojoj navodnoj zaljubljenošću, iako sam znala da imaju pravo. Nisam znala koji je razlog, ali nisam im željela priznati. Imala sam osjećaj da će se smijati, naslađivati i namjerno me izazivati. Umjesto istine, objašnjavala sam im kako je to bila privremena zainteresiranost koja se vratila, no nisu povjerovale.


„ Nešto si šutljiva večeras?“ rekla je mama dok mi je dodavala kruh.
„ Mama...“ upitala sam mažući Nutellu na kruh, „Mogu li sutra u školu?
Brat i sestra su se zagrcnuli i počeli kašljati kao ludi.
„ Ti bi u školu nakon što si je završila?“ rekao je Mike, još uvijek u šoku.
„ A-ha.“ Kimnula sam glavom. „ Neće me pitati ni ništa slično, samo želim tamo biti sa starim društvom.“
„ Razgovarat ću sutra s ravnateljem.“ Dodao je tata.
Ustala sam sa stolice i poljubila ga u obraz. Brzinom svjetlosti otrčala sam na kat u svoju sobu kako bih javila Jane i Cath da dođu po mene.


Bilo je predivno naspavati se u dobrom, starom krevetu. Protegnula sam ruke i protrljala oči te se otišla spremiti za izlazak. Savršeno mi je odgovaralo što moj razred nije imao prva tri sata zbog bolesti profesora. Inače bih to iskoristila za produljenje sna, ali ne i ovoga puta. Jane, Cath i ja dogovorile smo se da ćemo te slobodne sate provesti u shoppingu. Ipak, za dva dana je maturalna zabava, a ja još uvijek nisam imala haljinu.
Oprala sam zube, obukla traperice i majcu bez rukava te istrčala van na prilaz čekajući cure da me pokupe.

„Hmm... NE!“ pucketnula je prstima Cath. „Ta mašna izgleda kao Frankestain sa velikim crnim ušima. A haljina, preduga je, honey.“
Prišla sam ogledalu i pogledala u crnu haljinu do koljena sa velikom mašnom ispod prsa.
„ Imaš pravo.“ Dodala sam. „Treba mi haljina za maturalnu, ne za sprovod.“
Isprobala sam još par haljina, ali Jane i Cath bi uvijek našle neku manu.
Odustale smo od traženja i shopping prebacile na sutra.

„I..?“ započela je Jane razgovor u autu. „Hoćeš li reći Benu da ga još uvijek voliš?“
„ Ne mogu mu to reći Jane, ispala bih glupa.“
„ To smo odavno shvatili, ne brini, neće biti razlike.“ Dodala je Cath.
Pogledala sam je oštrim ošrim, ljutim pogledom.
„ Štooo?“ Cath je zakolutala očima.
„ Ne slušaj ju.“ Nastavila je Jane. „Što točno osjećaš prema Benu?“
Duboko sam udahnula.
„ Ne znam točno. Znam jedino da sam sretnija kad je kraj mene, da zadrthim kad me zagrli, da ostanem bez riječi kad me pogleda, da umirem za njegvim poljubcima, ali ništa ozbiljno.“
Cure su prasnule u smijeh.
Uhvatila sam se za glavu. Znala sam da će se to dogoditi. Nisam razumijela zašto sam im išla uopće to pričati. Mogla sam jednostavno šutjeti i gledati kroz prozor u prekrasno plavo nebo bez oblačaka. Sa jatom ptica koje lete u obliku slova „V“.
„ A David?“ upitala je Cath.
Smijeh je prestao. Lica su nam postala ozbiljna.
„ To je završeno. Bilo je nešto najljpše što sam ikad doživjela, ali budimo realni. Ja ga više nikad neću vidjeti. A ako njega nema, osjećaji se neće vratiti. Dok Ben, on je stalno uz mene, ne napušta me zobg nekog glupog filma.“ Glas mi se odjednom povisio i zvučao je više ljutito nego ozbiljno. „Osjećaji prema njemu su se promijenili. Na bolje. Jači su nego prije. Toliko žudim za njegovim zagrljajem, njegovim poljucem, njegovim toplim usnama.“
„ Pa zašto mu to ne kažeš?“ Upitala je Cath.
„ Zaslužujete drugu šansu.“ Dodala je Jane.
Auto se polako zaustavljao. Cath je skrtenula na parkiralište i zauzela posljednje slobodno mjesto.
„ Imate pravo.“ Rekla sam izlazeći iz auta. „Volim ga i želim biti s njim. Davida više nema i osjećaji prema njemu ne mogu se vratiti ako ga ne vidim više od godine dana.“
„ Ako se vrati?“
„ Ne, Cath. Snima film. To mu je važnije od mene. Dokazao mi je to kod odlaska. Nije bio u zračnoj luci da se oprostimo. To nešto govori.“
„ Znači, biraš Bena?“ upitala je Jane.
Kimnula sam glavom.
„ Reći ću mu nakon sata matematike.“
Sve tri smo se nasmijale i krenule prema učionici.

Čim sam ušla u školu, osjećala sam se čudno. Sve se činilo nekako veće, nekako šire. Gomila učenika se žurila hodnikom. Buka zatvaranja ormarića širila se hodnikom brzinom svjetlosti. Pozdravila sam nekoliko prijatelja i svima ukratko ispričala veliko iskustvo koje sam doživjela u L.A-u.
Zvonilo je za početak novog sata , pa sam požurila do svoje stare matematičke učionice.
Ušavši u razred, ugledala sam kako su svi okupljeni oko moga stola.
Prišla sam bliže i upitala ih što žele. Na početku sam mislila kako žele čuti sve detalje iz Los Angelesa, ali sam pogriješila.
Cath je pokazala na bijelu kuvertu koja je bila na mom stolu.
Upitala sam tko je stavio to na moj stol, ali svi su slegnuli ramenima i odgovorili kako je to bilo prije nego li su oni stigli.
Uzela sam kuvertu u ruke i otvorila je. Unutra je bio bijeli papir. Na nagovor ostalih, izvukla sam ga van i počela čitati. Nisam mogla vjerovati što piše. Suze su mi krenule niz lice. Cath je uzela papir u ruke i počela čitati sadržaj na glas:

Ne nedostaje mi tvoj osmjeh
Jer ga čuvam u sjećanju.
Ne nedostaju mi tvoje oči
Jer ih sanjam.
Ne nedostaju mi tvoji poljubci
Jer ih osjećam.
Ali nedostaješ mi ti
Jer te volim.

„Ovo je nešto naljepše što sam ikad pročitala. Zar je Ben poslušao moj savjet?“
„ Ti si mu rekla da napiše pjesmu?“ Pogledala sam u Jane.
„ Zašto?“ Upitala je Cath.
„ Isuse..“ prozborila je Jane. „Pa da ju ponovo osvoji.“
„ Ima još nešto unutra!“ viknula je cura iz razreda.
Ponovo sam otvorila kuvertu i iz nje izvadila lančič s košaricom od bijelog zlata s dijamantom u sredini.
Osjetila sam nečiju ruku na mom ramenu. Ustala sam se sa stolice i polako okrenula.
„ Davide???“

Ponovo nisam mogla spavati. Šetala sam po sobi lijevo,desno kad sam začula korake u hodniku. Brzo sam legla u krevet. Ako je to ravnateljica i ako me ulovi da ne spavam može biti gadno. Pokrila sam se dekom i čvrsto zaklopila oči praveći se da spavam.
Začula sam kako se vrata otvaraju. Umirila sam disanje laganim i sporim udisajima. Mislila sam kako će svake sekunde ravnateljica otići, no nije. Koraci koje sam slušala približavali su se mom krevetu sve brže i brže. To nije ravnateljica, pomislila sam. U to sam bila sigurna. Bila sam sigurna i u još nešto. Da taj netko mi se polako približava, a ja ne znam što želi niti što će mi učiniti.
Osjetila sam kako nečija ruka prolazi kroz moju kosu. Ponovo i ponovo. Neprimjetno sam otvorila jedno oko i pogledala ispred sebe. Ugledala sam Davidovo lice. Nije shvatio da znam da je to on. Ponovo sam zatvorila oči kako bi mislio da i dalje spavam. Prepustila sam se njegovim toplim rukama jer sam i dalje željela da ih provlači kroz moju kosu. U tom trenutku, a i u svakom drugom, kada bi bio kraj mene osjećala bih se sigurno. Kao da mi nitko ne može nauditi. Niti jedna osoba, niti jedna stvar, niti jedna riječ. Ubrzo sam osjetila njegov dlan na mojem licu, a nedugo nakon toga i njegove tople usne. Krajičkom oka tražila sam njegovo lice po sobi, ali nije ga bilo.
„ JESS!!!“ viknula je Dianne. „ U cijeloj školskoj godini samo jedanput si se probudila na vrijeme.“
Lice mi je od srama poprimilo crvenu boju. Rekla je istinu.
„ Mora da je bio dobar san...“ Nastavila je.
Obje smo se nasmijale. Ona je dobro znala koga sam sanjala.
„ Pričaš u snu....“ Dodala je Dianne i povukla me za ruku.
„ Još 5 minuta, molim te.“ Preklinjala sam čvrsto se držeći za krevet.
„ Moramo u kazalište. Danas je predstava za kraj školske godine.“
„ Koliko je sati?“ Upitala sam trčeći po sobi.
„ 11 i 50.... Zašto?“
Primila sam se rukama za glavu. Imam još 10 minuta da dođem do školskog krova.
„ Dianne, pokrivaj me.“
Dianne me zbunjeno pogledala.
„ Molim te, važno je.“
Nije postavljala nikakva pitanja. Samo je kimnula glavom. Poljubila sam je u obraz u znak zahvalnosti i trčećim korakom krenula prema školskom krovu. Mjestu na kojem sam se trabala naći s Davidom.


„ Hej, kamo ćeš?“ Uhvatila me Alyson za ruku.
„ Tebe se to ne tiče.“
„ Trebaš u kazalište.“ Započela je. „ Odbacila sam ulogu, ti glumiš za 10 minuta.“
„ Ne mogu. David me čeka.“
„ Znam.“
„ Kako znaš?“
„ Ja sve znam. I zidovi ovdje imaju uši, a sad idi.“
„ NE IDEM!“ viknula sam.
„ Slušaj, ja ne mogu glumiti jer nisam noćas nosila sretne čarape i znam da će zbog toga nešto poći po zlu. S najmanjom voljom ti prepuštam ulogu. Budi sretna da si ju dobila. A za Davida ne brini. Ja ću mu reći da te čeka nakon predstave.“ Kimnula je glavom.
„ Znam da nećeš.“ Prekrižila sam ruke na prsima.
„ Gle, iako sam zaljubljena u njega, želim da bude sretan. Pa makar s tobom.“
„ Ne može. Nazvat ću ga nakon predstave.“
Nisam više željela razgovarati s njom. Svaki puta sam nakon razgovora živčana, a to mi je sada najmanje trebalo. Trebala sam se smiriti i pripremiti za važan dio u mom životu. NA predstavu dolaze i skauti iz Julliarda. Pokažem li se dovoljno dobrom, možda osvojim i stipendiju za fakultet.
Otišla sam iza pozornice kako bih se presvukla i našminkala. Čula sam u daljini kako publika postaje sve glasnija. Dolazilo je sve više ljudi. Bilo mi je žao što moji najbliži nisu sa mnom u ovom trenutku, ali znala sam da su i dalje moja podrška. Bez obzira na to što se nalaze na drugom kraju Amerike.
Začuo se veliki pljesak i zastori pozornice su se odmakli. Ugledala sam stampedo od ljudi i na trenutak zaboravila tekst. Lagano, neprimjetno sam odmahnula glavom i započela prvu rečenicu svoje prve predstave u životu.



Za to vrijeme na školskom krovu:
„ David, imam poruku od Jessice.“
David se okrenuo prema Alyson.
„ Neće doći, zar ne?“ upitao je tužnim glasom.
Alyson je lagano odmahnula glavom.
„ Ne. Upravo su joj ponudili da umjesto mene glumi u predstavi što je ona s vesljem prihvatila. Prije nego li je otišla, zamolila me da ti kažem da nije ni mislila doći. Želi te zaboraviti.“
„ Znači, moram se držati dogovora. Reci joj da je neću zvati, neću se javljati niti ću joj smetati.“
Alyson se približila Davidu.
„ Od sada imaš mene. Ja sam uvijek tu. Mogu ti pomoći.“ Prošla je svojim dlanom po njegovom licu.
„ Alyson, gubi se!“ rekao je David pokazujući prema stepenicama.
„ Ali...“ Zaustila je Alyson.
„ Kako ne shvaćaš? Ti nisi Jessica. Ti nisi osoba s kojom želim biti.“ Prekinuo ju je David. „ Idi.“
Alyson je spustila glavu i krenula prema stepenicama.



Predstava je uspješno završila. Naklonila sam se par puta publici zajedno s kolegama koji su glumili u predstavi, ali i svima koji su osmišljavali scene i koreografiju.
Pljesak je odzvanjao gledalištem. Još jednom sam se nasmiješila i naklonila te sam sišla s pozornice. Sva trema koja se pojavila prije nastupa nestala je. Umjesto nje pojavio se novi osjećaj. Osjećaj ponavljanja. U tom trenutku žarko sam željela sve ponoviti.
Pogled mi je skrenuo prema izlazu iz kazališta. Ugledala sam Davida. Njegove oči više nisu sjale kao prije. Bile su pune tuge, bez sjaja. Nisam znala što se dogodilo. Dozivala sam ga par puta kako bih mu ispričala što se dogodilo, ali nije se obazirao.
Tada sam shvatila da se drži dogovora. Nisam došla na određeno mjesto. Neće me zvati, niti mi se približiti. Trebala sam ukloniti tu sumnju. Možda me nije čuo. Uzela sam mobitel u ruke i utipkala njegov broj. Zazvonilo je jednom. Dvaput. Triput. Ništa. Nije se želio javiti. On se stvarno drži dogovora.
Obrisala sam suze koje su mi potekle niz lice i krenula sam sam u sobi spremati stvari za polazak u zračnu luku.

Nisam imala volje lijepo slagati stvari. Samo sam ih nabacivala u kovčeg. Dianne me par puta upitala što mi je, ali ja sam joj tek sedmi puta rekla što se zapravo dogodilo. Rekla je da će ona razgovarati s Davidom, no ja nisam to željela. Ispalo bi da sam nesposobna i da sam kukavica. Možda je bolje da se ovako raziđemo. Bit će mi manje teško ako se neću morati opraštati s njim na aerodromu.
Nakon dugog pakiranja, napokon sam zatvorila kovčeg i stavila ga kraj kreveta. Sutra, nakon punih 10 mjeseci, vraćam se kući. Vraćam se u New York.

Žao mi je što nisam stavila prije novi post... Počela je škola i nemam baš toliko vremena za pisanje (makar pišem ja to pod satom...hehe ...).. Bila sam ovih dana po dućanima i kupovala ja svašta za školu, ali to ćemo u drugom postu... Za slijedeći post nisam sigurna kad će biti... vjerovatno između petka i nedjelje, ali možda i prije.... INSPIRATION, please come back!!!! ... e to, to je to... Svima želim sreću u školi.... (Ljudi, potrebna nam je... pogotovo srednjoj.... ) Kommajte puno... kissam

9 MJESECI KASNIJE


Ni sama nisam mogla vjerovati kako je vrijeme brzo prošlo. Kao da je jednostavno proletjelo. Proletjelo brzinom svjetlosti.
Skoro se ništa nije promijenilo. Alyson je ostala u školi bez ikakve kazne, a David i ja smo još uvijek bili zajedno. 9 mjeseci. Broj me šokirao. Nikada nisam mogla zamisliti da ću biti s njim, a kamoli toliko dugo. Zajedno smo odlazili na njegova snimanja, na premijere, u kino. Svaku slobodnu minutu provela sam s njim. Jedan dio zimskih praznika proveli smo u Austriji na skijanju sa Kelly, Johnom, Dianne i Mikeom. Diannim dečkom kojeg je upoznala mjesec dana prije putovanja. Drugi dio, Novu godinu, proslavili smo u Francuskoj. Pariz, Eiffelov toranj, vatromet, šampanjac. Slika koju je doista teško opisati. Nešto prelijepo. Nešto za što se ne mogu koristiti riječi.
Često sam razgovarala s roditeljima, Jane i Cath. Puno vremena smo potrošili na razgovor. Jane je odlučila zadržati Henrya. Čini se da se ovog puta doista zaljubila. Iskreno. Cath je još par puta izašla sa Benom, a kod kuće nije bilo nekih novosti.
Profesori su postajali sve bolji prema meni. Većinom jer se otkrila istina. Jer sam vratila svoj ugled. Uz to, naporno sam radila. Učila sam, radila različite projekte. Čak sam i napisala par dijelova za školsku predstavu do koje je ostalo samo 2 dana.

***
Prstima sam protrljala oči i pogledala prema prozoru. Vani je još uvijek bio mrak. Zvijezda nije bilo, osim jedne. Sjevernjače. Blizu nje bio je i pun mjesec. Tada sam shvatila zašto ne spavam. Puni mjesec u meni budi jezu. Kao mala nikad nisam voljela priče o vukodlacima. I dan danas ih mrzim. Ako uopće postoje.
Začula sam zavijanje u šumi. Ravnateljica je rekla kako ima par vukova, ali ne mogu do internata. Trgla sam se iz misli i iskočila iz kreveta. Pogledala sam prema budilici koju su mi poklonile Jane i Cath. Pokazivala je 3:15.
Nisam znala što da radim. Spavati nisam mogla, a nije bilo nikoga s kim bi mogla ubiti ovo dosadno vrijeme. Uzela sam ogrtač s ruba kreveta te ga navukla na sebe. Obula sam papuče i izašla iz sobe.
Krenula sam u kuhinju. Otvorila sam hladnjak te nalila hladnu vodu iz vrča u čašu. Sjela sam za šank i gledala u sat. Prošlo je samo 5 minuta. Poželjela sam imati neke moći. Moći kojima mogu ubrzati vrijeme.
„ Ne možeš spavati?“
Ugledala sam Dianne kraj sebe.
Odmahnula sam glavom.
„ Ne. Pun mjesec je.“
„ Znam da nije samo to u pitanju.“
Ugrizla sam se za usnu.
„ Odlazim za 3 dana.“
„ Teško ti je?“
„ Da. I zbog toga ne mogu spavati. Ne želim otići. Opet.“
Dianne me zbunjeno pogledala.
Sjetila sam se dana kad sam morala otići iz New Yorka. Ostaviti prijatelje i dečka. Sad se to ponovo događa. Deja vu. Imala sam osjećaj kao da netko ne želi da budem sretna.
„ Duga priča.“ Odmahnula sam rukom i ustala se sa stolice.
„ Idem u sobu. Ideš sa mnom?“ upitala sam je.
„ Ne. Ostat ću još malo.“
Potvrdno sam kimnula glavom te krenula u sobu.

Jutro je bilo oblačno. Sunce su prekrivali veliki, sivi oblaci. Zavjese su vijorile dosta jako zbog vjetra koji je puhao.
Ustala sam se iz kreveta i zatvorila prozor. Vjetar je donosio hladnoću u sobu iako je bio lipanj. Pogledala sam prema dolje i vidjela nekoliko učenika koji su napuštali internat i hodali prema školi.
Nasmješila sam se. Ja sam prošli tjedan završila sa svim testovima i ispitivanjima. Ovog tjedna jedino sam se trebala pojavljivati na satu. Nisu mi trebale knjige.
Otišla sam do kupaonice. Oprala sam zube, stavila šminku i obukla uniformu. Dianne je još uvijek spavala. Inače ona mene budi, ali čini se da je ovog puta situacija bila malčice izmjenjena. Prvih 5 minuta je samo gunđala i preokretala se u krevetu. Kad sam joj zaprijetila da ću je politi vodom, napokon se ustala. Pričekala sam je još nekoliko minuta da se spremi i zajedno samo krenule u razred.
Zadnjih 6 školskih sati u razredu. Zadnji sat englskog, povijesti, matematike, etike, književnosti i tjelesnog.
Gledala sam po razredu kako neki učenici još uvijek prepisuju sve s ploče. To im i treba kad padaju predmete. Popravni ispiti su se odžavali tjedan dana nakon završetka škole. Kad je zazvonilo zvono za kraj zadnjeg sata ove školske godine, svi su s veseljem napustili učionicu. Gotova je škola. Za neke samo jedna godina, a za mene, gotova je srednja. Slijedeće zvono za kraj sata čut ću na fakultetetu. Sjetila sam se prvog dana kada sam stigla u prvi razred srednje škole. Sjedila sam sama, a na kraju dana sam upoznala Jane i Cath. Odmah smo se složile i postale najbolje prijateljice.

Sjela sam na klupicu ispred internata. Čekala sam Davida. Trebao je stići svakog časa.
„ Oprosti što kasnim.“
„ Nema veze. I ja sam tek sad stigla.“
Približila sam se njegovom toplom licu i poljubila ga.
„ Davide, moramo razgovarati.“
Duboko sam udahnula.
„ Ne znaš kako mi je ovo teško.“ Započela sam nakon produljene tišine. „ Mislim da trebamo prekinuti.“ Pokrila sam lice dlanovima.
„ Zašto?“ upitao je tužnim glasom.
„ Odlazim za 3 dana. Odlazim na drugi kraj Amerike. Kad odem vjerovatno te više neću nikada vidjeti. Novaca nemam da plaćam avionsku kartu. A ti si jako zauzet. Pogotov sad. Snimaš dva filma odjednom. Teško ćeš naći vremena da dođeš.Uz to, New York i L.A. nisu susjedni gradovi.“
Posegnula sam rukama iza svog vrata. Otkopčala sam lančić koji mi je darovao David za Novu godinu. Košarica napravljena od bijelog zlata i u njoj prekrasan dijamant.
„ Uzmi ovo.“ Stavila sam lančič u njegov dlan. „ Da me sjetiš ponekad.“
Zatvorio je ruku i čvrsto ga stisnuo.
„ Znači, gotovo je?“ upitao je slabašnim glasom.
Potvrdno sam kimula glavom.
„ Čekaj.“ Uhvatio me za ruku prije nego li sam otišla. „ Može jedna molba?“ nastavio je.
„ Naravno.“
„ Sutra u podne dođi na naše mjesto. Ako dođeš znat ću da si me voljela i da ti je stvarno bilo teško učiniti ovo. Ako ne dođeš, shvatit ću to kao ne i više ti neću smetati. Ostavit ću te da uživaš u životu. Neću te zvati niti se pojaviti kraj tebe da ti ne bude još teže.“
Pogledala sam ga u oči, nasmiješila se i krenula u sobu.

Ovo poglavlje će biti u dijelovima, ali nisam sigurna u koliko. Dva sigurno, ali može se dogoditi da bude u tri dijela. Sve ovisi o mojoj inspiraciji.... kissam

OSVETA

Ubrzo su stigle Dianne i Kelly. Ispričala sam im svoju verziju priče koju su one naravno podržavale. Dobro znaju takve osobe poput Alyson.
David i Dianne su otišli u ravnateljičin ured. Nisam znala zašto. Samo su se pogledali, a onda kimnuli glavom.
Naslonila sam se na zid i čekala ih. Izašli su sa velikim smješkom. Dianne ju u ruci držala neki papir.
„ Izvoli.“ Rekla je pružeći mi ga.
Kelly i ja smo ju zbunjeno pogledale.
„ Što je to?“ Upitala sam.
„ Nisi izbačena iz škole.“ Rekao je David i nastavio, „ Ostala si bez stipendije, ali moja obitelj i ja ti plaćamo dalje ovu školu.“
Raširila sam oči.
„ Molim? Ne. To je previše. Dovoljno mi je to što ste na mojoj strani.“ Rekla sam.
„ Sve sam rekla roditeljima i oni inzistiraju na tome.“ Dodala je Dianne.
Nakon dugog vremena vratio mi se osmjeh na lice.
„ Hvala.“
„ Znamo koliko ti ovo školovanje znači i koliko ti je važno za uspjeh u životu.“
Dianne me obgrlila jednom rukom.
„ Hm... Sad moramo smisliti način kako da se osvetimo.“ Rekla je dok smo polako hodale prema sobi.
„ Oh, da!“ Dodala sam sa smješkom.

***

Tjedan dana je bilo prošlo od onog lošeg dana. Nastavila sam školovanje u toj školi zahvaljujući Davidu i Dianne. Njihovim roditeljima također. Redovito sam učila, trudila se još više da dokažem kako me jedna spačka ne može uništiti. Iako su profesori bili pošetni u ocjenjivanju, vidjelo se da me više ne vole kao prije. Gledali su me često ispod oka. Ja sam samo stisnula zube i odlučila ići dalje. Bez obzira što drugi misle o meni. Moja savjest je čista. Nisam učinila ništa.
Svojim roditeljima nisam rekla ništa. Ostavila sam ih da misle kako još uvijek imam stipendiju. Znam da to nije bilo pošteno od mene, ali nisam željela da se razočaraju u mene.
Ovih 7 dana sam svakodnevno odlazila na vježbe za ulogu u školskoj predstavi koja se trebala održati za kraj školske godine. Dolazila je i Alyson. Na štakama, a ponekad i u kolicima kako bi glumila još veću žrtvu. Na nastavi se znala izvlačiti iz ispitivanja. Počela bi plakati i tvrditi kako nije spremna za odgovaranje jer je bila na pregledu i raznim vježbama. Nije mi bilo jasno kako su profesori u to povjerovali.

Otišla sam do svog ormarića kako bih uzela tekst za današnju konačnu audiciju. Vježbala sam u sobi za nju svaki dan.
Kad sam stigla u kazalište svi su pogledali u mene. To sam mogla i očekivati.
„ Ne kasnim.“ Rekla sam i sjela na prvo slobodno mjesto koje sam ugledala.
Dianne je stajala kraj profesorice jer je ona voditeljica dramske grupe i profesoričina desna ruka. Mahnula mi je i pokazala palac okrenut prema gore. Činilo mi se da je ona bila jedina podrška koju sam imala. Prva je nastupila Alyson. Bila je na štakama. Koliko god ljuta na nju bila morala sam priznati da ima talenta. Polako sam se počela bojati kako neću dobiti tu ulogu.
Nakon nje, došao je i moj red. Bila sam zadovoljna svojom izvedbom.
„ Alyson...“ Započela je profesorica, „ Kada skidaš gips?“
„ Za 2 mjeseca.“ Odgovorila je.
„ Super. Kraj školske godine je za 9 mjeseci, znači bit ćeš zdrava.“ Dodala je profesorica.
„ U potpunosti.“
„ Onda je uloga tvoja. Čestitam.“
Svi u kazalištu su glasno zapljeskali.
Nisam željela ništa progovarati. Izašla sam iz kazališta suzdržavajući bijes u meni.
„ Oprosti.“ Pojavila se iza mene Dianne. „ Meni si bila dvostruko bolja nego ona.“ Pogledom je pokalazala na Alyson koja se zadovljno smješkala i primala čestitke od gotovo svih učenika u školi. Kad je primjetila da je gledam, bahato se nasmješila i mahnula mi. Htjela sam otići do nje i udariti je u ono njeno plastično lice, ali nisam. Napravila bih veće probleme nego što već jesu.
„ Nisi ti kriva.“ Odgovorila sam. „ Odlučuje profesorica, ne ti. A i mogla sam pretpostaviti da će uzeti nju.“
„ Ne mora to biti kraj. Ona je napravila tebi spačku, ali mi nećemo igrati prljavo. Mi ćemo jednostavno dokazati istinu.“
„ Dianne, nema dokaza da je ona kriva. Sve upućuje na mene.“
„ Možda upućuje sad, ali imam ideju.“
Dianne se popela na prste i tiho mi prišapnula na uho zamisao koja mi je definitivno mogla pomoći da dokažem kako nisam kriva.


Pokucala sam na vrata Alysine sobe. Kad mi je dopustila ulazak u sobu, lagano sam zakoračila unutra.
Šokiralo me koliko je soba bila roza. Krevet na kojem je sjedila bio je smeđi zajedno s radnim stolom. Posteljina je bila roza, laptop rozi, okviri slika iznad kreveta rozi. Na neko vrijeme sam zatvorila oči jer su me pekle od tolikog „rozila“. No ni to nije pomoglo. Čim bi zatvorila oči, vidjela bih rozu boju.
„ Trebaš nešto?“ Upitala je.
„ Došla sam ti čestitati.“ Odgovorila sam.
„ Sviđa mi se tvoja torba. Gucci?“
„ Da. Diannina je.“
„ Naravno. Mogla sam i misliti. Ti nemaš para za takvo nešto.“
„ Zašto uvijek vrijeđaš?“ ljutito sam upitala.
„ Jer te želim uništiti....“
„ A najbolji način je da me optužiš za nešto što nisam učinila.“ Prekinula sam je.
Alyson je potvrdno kimnula glavom.
„ Ova scena je jedna od najboljih koje sam odglumila. Svi su povjerovali da si ti kriva. A jedino ja i ti znamo da sam se sama bacila.“ Nastavila je.
„ Uživaš u tome što mi ne vjeruju, zar ne?“
„ Naravno. Mogu li ti reći još jednu tajnu?“
Ustala je s kreveta i počela hodati po sobi.
„ Nemam slomljenu nogu. Lako je sve to odglumiti kad je liječnik spreman lagati za veliku svotu novca.“ Nasmijala se.
„ Ne bojiš se da ću to nekome reći?“ znatiželjno sam upitala.
„ Ne. Jer ja sam žrtva ovdje. Ako pozovu doktora, on će lagati.“ Ponovo je sjela na krevet. „ Sad idi. Ne želim te gledati. Zlo mi je.“
Nisam ju pozdravila. Nije to zaslužila. Izašla sam iz sobe i otišla do ravnateljičinog ureda. Tamo su me čekale Dianne i Kelly. Čim sam ih vidjela, nasmješila sam se. Odmah su to shvatile kao znak da je plan uspio. Pokucala sam na vrata i zakoračila u ured. Ravnateljica je sjedila za stolom potpisujući neke papire. Rukom mi je pokazala da sjednem na stolac preko puta nje. Dok je završavala potpisivanje, ja sam pogeldom pregledavala sobu. S lijeve strane radnog stola nalazili su se oramrići s dosjeima učenika, a s desne strane se nalazila polica s nekim stručnim knjigama, diplomama, a na dnu police nalazila se linija.
„ Gotova sam. Sad možemo razgovarati.“ Rekla je.
„ Imam dokaz da ja nisam kriva za Alysinu nesreću.“ Samouvjereno sam dodala.
„ Jessica, ispitivala sam skoro sve učenike ove škole o tome što se dogodilo, i svi tvrde isto. Rekla si da ćeš joj polomiti noge, a k tome si je i držala na rubu stepenica. Zašto inzistiraš na dokazima? Ostala si u školi.“
„ Jesam. Ali ne volim kad me ljudi gledaju ispod oka, kad me ogovaraju i kad mi se smiju. Pogotovo ne zbog nečega što nisam učinila.“
„ U redu. Pogledat ću dokaz. Ako postoji.“ Rekla je ravnateljica nakon produljene tišine.
Otvorila sam torbu koju sam nosila u Alysinoj sobi i izvadila iz nje diktafon.
„ Poslušajte ovo.“ Izvadila sam kazetu i dala je ravnateljici.

Ova scena je jedna od najboljih koje sam odglumila. Svi su povjerovali da si ti kriva. A jedino ja i ti znamo da sam se sama bacila. Uživaš u tome što mi ne vjeruju, zar ne?
Naravno. Mogu li ti reći još jednu tajnu
Nemam slomljenu nogu. Lako je sve to odglumiti kad je liječnik spreman lagati za veliku svotu novca.

Ravnateljica je u šoku preslušavala razgovor. Kad je napokon shvatila da nisam kriva, ugasila je liniju i tajnici naredila da pozove Alyson. Nije joj trebalo dugo da dođe. Sjela je na stolicu do moje i veselo se smješkala ne znajući što je čeka. Ravnateljica je ponovo pustila kazetu.
Alyson me pogledala ubojitim pogledom, a ja sam se samo sarkastično nasmješila.

„ Mrzim je!“ viknula sam nakon što sam izašla iz ureda.
„ Što se dogodilo?“ Upitala je Dianne.
„ Plan nije upalio?“ Dodala je Kelly.
„ Upalio je. Ali djelomično. Meni su vratili stipendiju, ali Alyson neće izbaciti iz škole.“ Odgovorila sam.
„ ŠTO???“ Viknule su cure u isto vrijeme.
„ Tata joj je predsjednik vlade. Ako je izbace, nastat će kaos i svi će važni političari ispisati djecu iz ove škole. To ravnateljica ne želi. Ne želi da škola bude na lošem glasu.“
Neko vrijeme smo samo šutjele. Shvatile smo da nema načina na kojeg ona može biti izbačena iz škole.
Meni se popravilo raspoloženje. Dobila sam natrag stipendiju i dokazala sam da nisam kriva.
Krenula sam nazad u sobu. Ravnateljica mi je poklonila slobodan dan. To je najmanje što je mogla učiniti nakon što me nepravedno optužila.
Mislila sam samo ležati u krevetu i slušati glazbu, ali nisam uspjela. Čim sam legla na krevet umor me svladao i oči su mi se sklopile.

U NEVOLJI

Trčala sam po hodnicima škole. Bila sam previše ljuta da bih razmišljala o svom slijedećem potezu. Nisam gledala kuda trčim. Željela sam što prije stići u sobu i ispucati svu negativnu energiju tamo.

„ Hej, polakše malo.“ Zaustavio me David. „ Trčiš kao da te proganjaju vampiri?“
„ I to bi mi bilo draže nego ona fufa.“
„ Ona? Fufa?“ zbunjeno je upitao.
„ Ma ona.“ Odmahnula sam rukom. David me i dalje nastavio zbunjeno gledati. „ Alyson. Nova učenica.“ Dodala sam.
„Glumim u školskim predstavama od svoje 7. godine i nitko mi do sada nije uzeo ulogu, pa nećeš ni ti... Bokić.“ Ponovila sam njenu rečenicu oponašajući njezin glas. Bio je toliko iritantan. Mješavina Barbike i razmažene bogatašice. S neameričkim naglaskom. Ipak je iz Kanade.
„ Ti ćeš osvojiti ulogu. Vjeruj mi.“
„ Zašto bih ti vjerovala? Osim ako mi ne želiš namjestiti ulogu?“ nasmijala sam se.
„ Jer sam ti dečko.“
„ Khm... Dečko? Nisi mi dečko.“ zakašljala sam se.
„ Bi li željela da budem?“
Počešala sam se rukom po vratu. Ova rečenica se nije dogodila ni u mojim snovima.
„ Hm... Upad ti nije nešto poseban, ali da.“ Poskočila sam i snažno ga zagrlila.

Još smo neko vrijeme pričali na hodniku sjedeći na klupici. Bilo mi je žao kad je morao otići, ali takva su pravila. Bilo je 9 sati navečer. Nakon 9 zabranjeni su nam posjeti. Poljubila sam ga i krenula prema sobi.
Sreća mi nije dugo trajala. Čim sam se popela na prvi kat ugledala sam Alyson.

„ Želiš nešto?“ sarkastično sam upitala.
„ Da. Tvog dečka.“ Nasmijala se.
Hodnikom se začula ovacija. Svi su govorili nešto kao uh...
Nisam joj mogla dopustiti da me pobijedi. Ne ona.
„ Stvarno si glupa ako misliš da će ikad pogledati tebe. Čak mislim da si toliko glupa da čuješ kako trava raste.“
Hodnikom se začula ovacija i pljesak ovog puta.
Alyson je prekrižila ruke na prsima i prišla mi korak bliže.
„ Slušaj, smrtnice iz niže klase, pogledat će on mene. Ja sam ljepša, pametnija i što je najvažnije ja sam iz njegove klase. Ne znam zašto je s takvom rugobom kao što si ti.“
Glasno sam se nasmijala. Nisam odmah znala kako bih joj vratila. Trebala mi je neka jaka uvreda. Uvreda koja će je spustiti na zemlju. Pogledala sam u lampu koja je visila sa stropa. Tada mi je na pamet pala sjajna uvreda.
„ Joj, Alyson, da ružnoća svijeli, mislim da bi ti bila ulična rasvjeta.“
Alysono lice postajalo je sve crvenije. Ovo joj je vjerovatno bio najneugodniji trenutak u životu. Lupila je nogom u pod i brzim koracima otišla u sobu.

U mojoj sobi je vladala vesela atmosfera. Ni sama nisam bila svjesna toga da sam je, bar za sada, spustila na zemlju. Upalila sam televozor i prebacila na Comedy Chanel. Gledala sam neki film kojem nisam znala ime. Trebala sam odmoriti mozak. Od učenja, od vrijeđanja, od svađa. Nisam znala gdje se nalaze Dianne i Kelly. Nije mi bilo važno. Jedino važno je bilo da sam napokon doživjela ono što sam oduvijek željela. Bila sam Davidova djevojka. Brinula me samo jedna stvar. Što će biti nakon što se vratim u New York? Shvatila sam da je bolje da o tome ne razmišljam. Odmahnula sam par puta glavom i vratila se gledanju filma.

Otvorila sam oči i protrljala ih prstima. Shvatila sam da sam zaspala tijekom filma. Već je svanulo jutro. Ustala sam iz kreveta i obukla sam uniformu. Nije mi se dalo u školu. Najradije bi ostala ležati u krevetu, ali ne mogu.
Dianne je ostavila poruku na papiriću kako je ona već u razredu.
Provjerila sam sam da li su televitor i laptopi ugašeni te sam krenula prema razredu.
Ispred stepenica me čekala Alyson.

„ Što sad želiš?“ bezobrazno sam upitala.
„ Želim ti se osvetiti.“
„ A da? Samo daj.“ Slegnula sam ramenima. „ Ne bojim te se.“
Alyson je zlobno nasmijala.
„ Baš si jadna. Ne znam zašto je David s tobom...“
Primila sam je za lakat.
„ Slušaj me. Petljaj se u moj život koliko god hočeš, ali dirneš li Davida, polomit ću ti noge.“ Viknula sam.
Cijela škola nas je pogledala.
„ Nisi to smjela reći.“ Dodala je Alyson.
„ Zbog čega?“ upitala sam.
„ Jer će sad svi potvrditi da si ti to napravila. Uz to, svi vide kao me držiš na rubu stepenica.“
„ Ah...“ odmahnula sam drugom rukom. „ I što bi to trebalo značiti?“
„ Ovo.“
Izmaknula je ruku iz mog stiska i bacila se niz stepenice.
„ Što si to učinila?“ upitao me jedan učenik.
„ Nisam učinila ništa.“ Viknula sam. „ Sama je pala.“
„ Ne laži. Vidio sam kako si je držala na rubu stepenica i čuo sam te kad si joj rekla da ćeš joj polomiti noge.“ Odvratio je.

Suze su mi krenule niz lice. Ja sam znala što se stvarno dogodilo, ali problem je bio što nitko drugi nije mogao potvrditi moju priču. Onaj dečko je imao pravo. Sve izgleda kao moja krivica. Držala sam je za ruku na rubu stepenica, a k tome sam joj i viknula da ću je slomiti.
Nisam znala što da radim. Učenici koji su bili u hodniku i dnevnom boravku su odmah otrčali do Alyson koja je nepomično ležala na podu. Kasnije bi samo podigli pogled prema meni i pogledali me ispod oka.
Otrčala sam u razred sva uplakana. Svi su me ispitivali što se dogodilo, ali ja nisam ništa govorila. Pokušavala sam, ali riječi jednostavno nisu izlazile. Nisam bila niti usredotočena na nastavu. Tko bi bio? Razmišljala sam o tome što će se sada dogoditi. Hoću li završiti u zatvoru? Do jučer je sve bilo savršeno. Ali danas je očito jedan od onih loših dana. Najgori do sada.
Usred matematike, u učionicu je ušla tajnica. Prozvala je moje ime. Ime osobe koja se mora pojaviti u ravnateljičinom uredu.
Dianne me zbunjeno pogledala, a ja sam samo odmahnula glavom. Nije bio trenutak za objašnjenje.
Izašla sam iz razreda i polaganim koracima otišla do dizala. Bilo me strah ponovo proći onim stepenicama koje su mi danas donijele veliku nesreću.
Cijelim putem sam razmišljala o tome hoće li mi ravnateljica povjerovati. Iako sam znala da će to biti teško. U tom trenutku, trenutku Alysinog pada, cijela škola je bila svjedok da sam kriva. Zahvaljujući mom dugom jeziku. Ravnateljica je mogla upitati bilo kojeg učenika što se dogodilo. Svi bi odgovorili isto. Ja sam kriva.
Ispred ravnateljičinog ureda ugledala sam lice koje mi je bar na trenutka popravilo raspoloženje.
Snažno sam zagrlila Davida, a on me utješio poljubcem.
„ Znaš što se dogodilo?“ upitala sam.
Potvrdno je kimnuo glavom.
„ Uđi unutra. Ja ću te čekati. Ne brini.“
Svojom rukom obrisao mi je suze na licu i još jednom me poljubio.
Osjećaj straha i nelagode je na tih nekoliko trenutaka nestao, ali se ponovo javio čim sam kročila u ravnateljičin ured.
U uredu su me čekale ravnateljica i Alyson. Spustila sam pogled prema njenoj nozi. Nosila je gips.
Bila sam unutra 10 minuta. Objašnjavala sam svoju verziju priče. Onu istinitu. Ali to je bila samo moja riječ protiv Alysine.
Nakon što je razgovor završio izjurila sam iz ureda.
Suza je ovoga puta na mom licu bilo više nego kad sam došla.
David mi se približio i blagim me glasom upitao što se dogodilo. Par puta sam otvorila usta kako bih nešto rekla, ali sam odustala.
„ Suspendirali su te? Pa nije to toliko strašno. Za 2 tjedna se vraćaš. Ti si pametna i lako ćeš sve nadoknaditi.“ Rekao je David.
Naslonila sam glavu na njegovo rame.
„ Nisu me suspendirali.“ Zaustila sam.
Maknula sam glavu s njegova ramena i pogledala ga u one njegove predivne plave oči. „ Izbacili su me iz škole.“

NOVA UČENICA


Stigavši u sobu nisam se prestajala smijati. Ispala sam toliko jadna. Toliko ljubomorna. I to uzalud. Zašto mu nisam vjerovala? Sama sebe nisam razumjela. Nisam razumjela te moje osjećaje. Malo nekoga mrze, pa ga zavole, pa opet zamrze. Kao da se ne mogu odlučiti koju stranu da odaberu. Sjela sam za radni stop i upalila laptop. Dugo nisam lutala po internetu tražeči svakakve gluposti. Ulogirala sam se na MSN i na Facebook. Dobila sam i nekoliko novih mailova od prijatelja iz, pa sad već bivšeg, razreda. Sve je zanimalo što radim, kako izgleda internat, škola. Dok sam svima odgovorila prošlo je i više od sat vremena. Poslala sam par mailova sa slikama i novim vijestima roditeljima te braći. Koliko god sam se radovala odlasku od kuće, toliko sada tugujem za njom. Užasno mi nedostaju one bratske svađe i lagane uvrede. Brat, sestra i ja znali bismo organizirati natjecanje u uvredama. Tko smisli najoriginalniju uvredu pobijeđuje.
Nisam dugo bila sama na MSN-u. Ubrzo su se javile Jane i Cath. Kao i obično, razmijenile bi stotine novih tračeva. Jane je pronašla novog dečka. Osmog ove godine. Zove se Harry i studira na Yale-u. Godinu dana je stariji od nje, ali njoj to ne smeta. Godine nisu važne ako je ljubav u pitanju, napisala je. Vijest koja me iznenadila, a pomalo i bacila u malu ljubomoru bila je vezana uz Cath. Ona i Ben su dvaput izašli u kino i na večeru zajedno. Ali kao prijatelji. Cath navodno ne želi vezu s njim. Nisam bila ljuta na nju zbog tih večeri. Naprotiv, bilo mi je drago da se zabavlja. Ben barem nije tužan nakon prekida. Unatoč toj sreći zbog njih dvoje, nešto me smetalo. Nisam znala što. Željela sam biti u tom trenutku tamo, s Benom. Uhvatila sam se za glavu. Koja si ti glupača, Jess, pomislila sam. Odluči se više.


„ Smetam?“
„ Ne. Razgovaram s frendicama.“
„ Mislim da ćeš morati prekinuti. Čekaju nas u kazalištu.“ Dianne je slegnula ramenima.
„ Odmah dolazim.“ Odgovorila sam.
Pozdravila sam cure, poslala im puno pozdrava i odlogirala se sa MSN-a.


U kazalištu su svi već bili spremni. Polako su uvježbavali svoje tekstove. Čim sam ih vidjela sjetila sam se kako je danas audicija za školsku predstavu kojom se natječemo na državnom natjecanju u drami. Nije mi bilo jasno čemu ponovljena audicija kad su se glavni glumci već znali.
„ Jessica Bolton, kasniš!“ ukorila me profesorica drame.
Eh, sad bi mi dobro došao onaj izgovor s budilicom. Ali, bila su 4 sata popodne. Vjerovatno ne bi upalilo.
„ Ispričavam se.“
„ Hajde, svi nakratko sjednite. Imam jednu obavijest. Ne, ne... Imam dvije obavijesti.“ Nastavila je gospođica Peyton.
„ Jedna je loša, a jedna je dobra, pretpostavljam.“
Odjednom se na pozornicu polako počela penjati tajanstvena djevojka. Svi su pogledali u nju, ali zbog mraka nitko nije mogao vidjeti kako ona izgleda. Kad se napokon popela i stala na sredinu pozornice, reflektor je obasjao njezino lice. Imala je dugu kosu do ramena koja je više podsjećala na svijetlo zlatnu boju, nego na plavu. Njezine smeđe oči sjajile su poput dijamanata. Na sebi je imala kratku ružičastu majcu s natpisom Alyson L., bijelu minicu i bijele čižme do koljena na visoku petu.

„ Razrede, ovo je Alyson Lewis. Upravo se doselila iz Kanade i od sada ide s vama u razred.“
„ Super, još nam je samo trebala neka razmažena bogatašica.“
Nisam ni primjetila da je Dianne sjela kraj mene.
„ Nije ti simpatična?“ upitala sam ju.
„ Ne. Izgleda kao draga osoba, ali sumnjam. Znam ja takve. Nešto krije. Ili tek smišlja nešto. Vidjet ćeš.“
Zaustila sam kako bih još nešto upitala Dianne, ali me prekinula profesorica.

„Druga vijest je da je glavna glumica ovog mjuzikla, Hayley, slomila nogu, pa neće moći nastupiti. Jessica, Alyson... Jedna od vas dvije će je zamijeniti. Na vama je da se potrudite. Ona koja će na probama biti bolja dobit će glavnu ulogu.“

Kazalištem je odjednom odjeknuo pljesak. Bila sam toliko uzbuđena, toliko sretna. Pružila mi se prava prilika da dokažem koliko znam i koliki talent imam. Uspijemo li na natjecanju možda me primjeti neki skaut sa Julliarda.
Ustala sam sa sjedala i krenula prema Alyson. Kad sam napokon stigla, pružila sam joj ruku.
„ Ja sam Jessica. Drago mi je.“
„ Ja sam Alyson i nije mi drago.“
Shvatila je da nisam razumijela što je htjela reći pa je nastavila.
„ Neću dopustiti da mi jedna obična amaterka uzme ulogu. Zato draga, za svoje dobro, ne igraj nikakvu igru sa mnom jer ja igram bolje i ja uvijek pobijeđujem. Glumim u školskim predstavama od svoje 7. godine i nitko mi do sada nije uzeo ulogu, pa nećeš ni ti... Bokić!“ Bahato se nasmješila, mahnula mi i izašla iz kazališta.

Nisam mogla vjerovati. Dianne je imala pravo. Ono nevino lice od malo prije bila je samo maska koja ionako nije dugo izdržala. Sada bih joj najradije predala ulogu jer ne volim igrati prljavo, ali onda sam se sjetila njezinih riječi: Ja igram bolje i ja uvijek pobijeđujem. Nitko mi do sada nije uzeo ulogu pa nećeš ni ti.

„ Vidjet ćeš ti tko je amater, fufice.“ Promrmljala sam i ljutito istrčala iz kazališta.

LUNAPARK


Dugo sam gledala u taj prsten. Oba su mi jednako draga. Oba su poklonjena od osoba koje najviše volim. Okretala sam prsten po rukama jer nisam znala što ću slijedeće učiniti. Hoću li ga staviti na ruku, hoću li ga spremiti.
„ Nešto nije u redu?“ Upitao je David. Odlučila sam biti iskrena. Zadnji put kada sam tajila nešto Benu, nije ispalo dobro.
„ Isti prsten sam dobila i od Bena.“ Odgovorila sam tihim glasom.
Kimnuo je glavom.
„ Ako želiš nositi njegov, slobodno. Ja se neću ljutiti. To je tvoj izbor.“ Nasmiješio se.
Popela sam se na prste i poljubila ga u obraz.
Čim me pogledao osjetila sam kako mi se lice crveni sve više i više.
„ Oprosti.“ Dodala sam.
„ Naprotiv, drago mi je.“
David me primio za ruku i odveo do stola. Večera za dvoje. Sjedili smo jedan nasuprot drugom i smijali se cijelo vrijeme. Pričao mi je o svom prvom nastupu, prvoj audiciji, o tremama koje ga još uvijek hvataju prije snimanja filma ili prije premijere.
Tijekom večere nosila sam Davidov prsten. On je dobro znao da ga nosim samo zato da se on ne osjeća loše. Razmišljala sam na koji način da nosim oba prstena ali nije ga bilo.
Večera je polako završavala, ali ne i atmosfera koja je cijelo vrijeme vladala. Smijeh je i dalje bio tu. Nasmijavala sam ja njega, on mene i tako stalno u krug.

„ Dakle, plaćam ulaz u lunapark...“ nasmješio se David dok smo stajali ispred moje sobe.
„ Da. Izgubio si.“
„ Kad da dođem po tebe?“
„ Ići ću s Kelly. Nađemo se pred ulazom oko 9. Može?“
„ Znači ne želiš sa mnom?“ Zagledao se prema stepenicama izbjegavajući moj pogled.
„ Nije da ne želim, već sam se dogovorila s njom. Oprosti.“
Pogledala sam ga onim slatkim pogledom kojem, kad te psić pogleda, jednostavno ne možeš reći ne.
„ Mrzim kad me tako gledaš... U redu.“
„ Hvala.“
Poljubila sam ga u obraz i otrčala u sobu. Ovo je drugi mali poljubac koji je dobio danas. Nisam znala što mi je bilo. Kao da nisam ja upravljala sama sobom. Noge kao da su same od sebe se podigle na prste.

Ušla sam u sobu i brzinom munje zgrabila telefon. Morala sam nazvati Kelly i nagovoriti je da ide sa mnom. Još uvijek se nisam osjećala spremnom da idem sama s Davidom u lunapark.
Polako sam počela utipkavati njen broj.

„ Hej, Kels.“
„ Jessica! Ajme, kako mi je drago da te čujem.“
„ I meni. Slušaj... Znam da je kasno, ali imam jedno pitanje.“ Daj Bože da pristane, daj Bože da pristane...Stalno sam ponavljala u sebi.
„ Kasno?“ Zbunjeno je upitala. „ Pa tek je 8 sati. Pucaj.“
„ Jeste li ti i John slobodni večeras?“
„ Mislili smo otići u kino, ali ako ti nešto treba...“
„ Pa treba...“ Prekinula sam je prije nego što je završila rečenicu, „ David plaća ulaz u lunapark, a ne bih htjela sama s njim.“
„ Lunapark?!“ U njenom glasu se začulo veliko oduševljenje,
„ Naravno da idemo s tobom. A ti ne želiš ići sama s njim zbog srca?“ Nastavila je.
„ Da. A i zbog onoga na bazenu i današnje večeri. Iako sam bila oduševljena.“
„ Što se dogodilo na bazenu?“ začuđeno je upitala.
„ Ispričat ću ti kad se vidimo. Sad se moram spremiti. Dođi po mene za pola sata.“
„ Nema problema. Jedva čekam...“
„ I Kels...“
Prekasno. Željela sam joj se zahvaliti za sve što je čini za mene, ali poklopila je slušalicu.
U međuvremenu su me nazvale i Jane i Cath. Ispričavale su 10 minuta jer mi nemogu dati poklon. Kada sam ih napokon uvjerila da mi poklon ne treba, situacija se smirila. Obećale su mi dati poklon kad se vratim.


„ Izlaziš?“ upitala me Dianne dok sam polako izlazila iz sobe.
„ Da. Idem s Davidom u lunapark.“
„ Lun....“
„ Ššš.“ Naslonila sam prst na svoje usne, „Bolje da ništa ne govoriš jer neću otići.“
„ Bla, bla, bla... Ali mi duguješ priču kad se vratiš.“ Odgovorila je sarkastično.
„ Koju priču?“ radoznala sam upitala
„ Onu o bazenu i ovu s lunaparkom.“
„ To nije priča. A i ne idem sama s njim. Kelly i John idu s nama.“
„ Zašto???“ Povisila je ton.
„ Zato jer ne želim sama s njim. Mislim da to nije pametno. Nakon svega...
„ Ti si najtvrdoglavija osoba na svijetu i....“
Prekinulo ju je kucanje na vratima.
„ Stigla je Kelly. Moram ići.“
„ Jess...“
Nisam se željela okrenuti. Samo sam izašla iz sobe.


„ Spremna?“ upitala me Kelly.
Provjerila sam da li su mi sve potrebne stvari u torbici.
„ Jesam...“ Zatvorila sam torbicu. „I Kels, hvala što ideš sa mnom.“
„ No problem...“



Tijekom vožnje nisam progovorila. Ovog puta sam sjela na suvozačevo mjesto. Odmah kraj Kelly. Cijelo vrijeme gledala kroz vjetrobransko staklo. Noć je bila potpuno crna. Nije bilo neke posebne ceste koja je vodila do grada. Samo jedan šljunčani puteljak kroz šumu koja je okruživala školu i internat. Hvatala me i jeza. Usred ovakve noći, mi smo sami u nekoj čudnoj šumi, sad već daleko od škole. Osim te jeze, u meni je rastao i adrenalin. Kakve sve tamo stvari postoje...

Čim smo stigli na parkiralište moglo se vidjeti tisuće i tisuće posjetitelja. Nikada nisam mislila da je lunapark neka velika atrakcija, ali prema broju posjetitelja koji su stizali, mislim da bih trebala promijeniti mišljenje

„ Što sad?“ upitala me Kelly.
„ Idemo do Davida. Čeka nas ispred ulaza.“ Odgovorila sam izlazeći iz auta.
David nas je, kako je bilo i dogovoreno, čekao ispred ulaza.
Nakon dugih 20 minuta čekanja u redu za kupnju ulaznica, napokon smo došli na red.

„ Četiri ulaznice za Rangera, molim.“
„ Davide! Ranger?“ viknula sam.
„ Tiše malo.“ Upao mi je u riječ.
„ Oprosti... Znaš da se bojim visine.“ Šapnula sam.
„ Nemaš se čega bojati. Ja sam tu.“
Začuđeno sam ga pogledala.
„ Nisam na to mislio. I Kelly i John su s nama.“
„ Oprostite, ali stvarate još veću gužvu nego što je. Uzimate li karte ili ne?“ upitala nas je prodavačica.
Duboko sam udahnula.
„ Uzet ćemo ih.“ Odgovorila sam.


Čim smo prošli glavni ulaz ugledali smo stotine štandova sa slatkišima, šećernim vatama, igračkama, suvenirima... Bilo je svega. Sve se svijetlilo tako jako da se mogao vidjeti svaki kraj lunaparka. U središtu se nalazio Ranger. Ili, kako sam ga ja nazvala, Oh, boy!

„ Hajde, uđi!“ Rekao je David.
„ Baš moram?“ Stidljivo sam upitala.
„ Da. Baš moraš. Kako inače misliš pobijediti strah od visine?“
Ima donekle pravo. Ako želim pobijediti strah od visine, ovo je jedan od načina.

Prošla sam prstima kroz kosu i sjela u Rangera. Svi koji su se nalazili u tom stroju bili su mirni. Jedino sam ja bila sva na iglama.
Ljudi koje sam gledala postajali su sve manji. Tada sam shvatila da se Ranger kreće. Svake sekunde nalazila sam se na većoj nadmorskoj visini. Kretao se sve brže i brže. Letio je lijevo, pa desno, pa opet lijevo.... Zatvorila sam oči i čekala da sve ovo prođe. Prvi put je najgore, mislila sam.
Odjednom, Ranger je naglo stao. Otvorila sam oči. Gotovo. Niej bilo toliko strašno. Maknula sam pogleda na stranu i shvatila kako sam na vrhu...

„ Što se dogodilo?“ upitala sam Davida.
„ Ništa strašno. Sigurno mali kvar.“ Odgovorio je.
„ Mali kvar???“ Histerično sam viknula.
„ Smiri se.“
„ Mali kvar???“ Ponovila sam ovog puta tišim glasom.
„ Vjeruj mi. Za 5 minuta smo dolje.“
„ Da ti vjerujem?“
„ U čemu je problem?“ Upitao je zbunjenim glasom.
„ Vjerovala sam ti da na krovu želiš samo razgovarati, pa sam skoro dobila srčani.“

„ Da. Dobila bi srčani vidjevši srce.“ Nasmijao se.
„Vjerovala sam ti na bazenu, pa sam skoro dobila ukor... Ne bih se čudila da si im platio da zaustave ovu stvar.“ Počela sam mahati rukama.
„ Zašto si takva?“
„ Oprosti. Nisam stvarno mislila ono što sam rekla.“
Primio mi je lice svojim toplim rukama i okrenuo ga prema sebi.
„Gledaj me u oči i reci iskreno. Misliš li da je ovo moje djelo? Znam da se bojiš visine. Misliš li da bih učinio nešto ovakvo?“
Lice je pokazivalo koliko je iskren. I sama sam znala da nikada ne bi učinio nešto takvo.
„ Ne. Nisi takav tip dečka.“
Prekinulo me naglo spuštanje. Ranger se ponovo pokrenuo. Primila sam se jednom rukom za glavu, dok mi je druga bila u Davidovoj. Čim je shvatio da mi drži ruku, izmaknuo ju je.
„ Nemoj. Molim te.“
„ Jess, jesi bolesna?“ upitao me sa smješkom.
„ Zašto?“
„ Ne voliš da te držim za ruku.“ Slegnuo je ramenima.
„ Inače. Ali sada želim. Molim te.“ Sklopila sam dlanove.
„ Ne moram pisati oporuku?“
„ Ne moraš. Ovog puta ti neće biti ništa.“
Oboje smo se nasmijali.


Čim smo izašli iz Rangera osjetila sam kako mi se želudac okreće. Stavila sam ruku na usta i potrčala prema wc-u. Nisam mogla izdržati. Čim sam ušla, povraćala sam.
Nikad više, Jess, nikad više na to. Pomislila sam.
Svi su me čekali ispred wc-a.
„ Dobro si?“ Upitao je David.
Nisam mogla progovoriti. Samo sam kimnula glavom. Želudac se još uvijek nije smirio.
David i John su otišli do štanda sa šećernom vatom. Ja i Kelly smo odlučile sjesti na klupicu kako bih joj ispričala sve što se dogodilo na bazenu i kako bih se malo smirila.

„ ... A na kraju bazena su me čekali roditelji... Kels, slušaš li me?“ upitala sam je. Kelly je gledala prema štandu.
„ Oh, da. Slušam te. Čekali su te roditelji i...“ Trgnula se i naglo pogledala u mene.
„ Nešto se dogodilo. Reci mi što.“
Ponovo je pogledala prema štandu i ustala se s klupice.
„ Ništa se nije dogodilo. Samo sam žedna. Ideš sa mnom po piće?“
„ A da pričekamo Davida i Johna?“
„ Lako ćemo ih naći kasnije. Hajde, požuri.“ Ponovo je pogledala prema štandu.
„ Zašto stalno gledaš prema Davidu? Sviđa ti se?“ upitala sam sa smješkom.
Kelly je lagano odmahnula glavom i prstom pokazala prema štandu.
Okrenula sam se i ubrzo mi je smješak nestao s lica. David nije bio sam. John je još uvijek stajao u redu za šećernu vatu, dok je David bio kod štanda za sladoled. S njim je bila Natalie. Nisu razgovarali, već su uživali u poljubcu.

ROĐENDAN

„ Što vi radite ovdje?“ upitala sam ih polako izlazeći iz bazena.
Tata mi je pružio ruku. S moje pidžame kapalo je tisuće malih kapljica.
„ Znate li vi uopće koliko je sati?! 2 ujutro!“ Nastavila sam.
„ Znaš li ti koliko je sati?“ začuo se tatin oštar glas.
„ A, vi gospodine Cross? Želite da ona dobije ukor zbog ovog?“ dodala je ravnateljica.
„ Oprostite, gospođo Barnes, ali ne možete okriviti Jessicu. Stvarno nije ništa skrivila. Ja sam ju zvao i priznajem grešku.“ David me pogledao u oči i namignuo.
David i ravnateljica su polako počeli hodati prema izlazu, dok me je još uvijek pokušavao izvući iz ovoga.

„ Možeš li mi molim te reći zašto nisi u sobi?“
„ Ne znam, tata. David mi je poslao poruku i došla sam.“
„ David, David, David. Znaš li ti za išta drugo osim za njega?“ viknuo je.
„ Zašto te to toliko smeta? Prijatelj mi je.“ Povisila sam glas i pogledala mamu znajući da će stati u moju obranu.
„ Ima pravo. A i nisu radili ništa loše. Samo su plivali.“
Ponovo sam je pogledala i nasmješila se u znak zahvale.
„ Zapravo je to više bila utrka nego obično plivanje. Gubitnik plaća ulaz u lunapark.“ Dodala sam.
„ Lunapark???“
Znala sam da će tata tako reagirati.
„ Idete li...?“ započeo je pitanje, ali sam ga prekinula.
„ Ne. Ne idemo sami.“ Čim je započeo takvo pitanje mogla sam naslutiti završni dio. „Kelly i John idu s nama.“ Nastavila sam.
„ Mama? Mogu li ja sada dobiti odgovor na svoje pitanje?“
„ Na koje?“ upitno je podigla obrve.
„ Što radite ovdje?“ ponovo sam upitala.
„ Nedostajala si nam, pa smo te željeli iznenaditi.“
„ Hm... U 2 ujutro?!“
„ Zakasnili smo na avion, pa smo otišli onim u ponoć.“
„ I niste mogli pričekati do jutra?“
„ Mislili smo pričekati, ali smo bili nestrpljivi. Žarko smo te željeli vidjeti.“ Odgovorila je sa smješkom.
„ Opet te pitam? U 2 ujutro?“
„ Pa nije da si spavala.“ odgovorila je sarkastično.
„ Ha,ha. Hajde, pričaj dalje....“ potaknula sam ju da mi ispriča ostatak.
„ Stigli smo pred internat u trenutku kad je vaša ravnateljica zaključavala ulazna vrata. Predstavili smo se i zamolili je da nas odvede u tvoju sobu. No tebe nije bilo, a tvoja cimerica...“
„ Dianne.“ Upala sam u riječ.
„ Ne prekidaj me ako želiš čuti ostatak.“ Ljutito me pogledala.
„ Oprosti.“
„ Dakle, pitali smo Dianne gdje si, ali ona nije znala odgovor. Zatim sam na noćnom ormariću ugledala tvoj mobitel. Bio je uključen, a na ekranu je još uvijek bila njegova poruka.“ Pogledom je pokazala na Davida koji je i dalje razgovarao s ravnateljicom kod vrata.
Znala sam nije željela izgovoriti njegovo ime zbog tate.
„ Sada, kad smo sve razjasnili, možemo na spavanje. Ja i mama idemo u hotel, a ti se vrati u sobu. Sutra moraš biti odmorna.“
„ Tata?“ zaustila sam. „ Sutra?“
Okrenuo se prema meni.
„ Pa 18-ti rođendan ti je.“
Totalno sam bila zabiravila. Ovih dana se toliko toga događalo da sam totalno zaboravila koji je danas datum.
„ Ajme, pa stvarno.“
„ Zaboravila si?“ upitao me tata sa smješkom.
Potvrdno sam kimnula glavom.
„ Vidjet ćemo se ujutro.“ Doviknula je mama na izlazu.

David i ravnateljica su također otišli. Okrenula sam se, još jednom, pogledala bazen i nasmješila sam. Mogla bih mu pružiti šansu. Obrgrila sam se rukama i zamislila sam da sam u njegovom toplom naručju. U naručju u kojem se osjećam toliko sretno, toliko sigurno.


„ Opaaa!“ viknula je Dianne čim sam ušla u sobu.
„ Molim te, preumorna sam. Nije mi do razgovora...“
„ Ako tako hoćeš...“. Dianne se okrenula na suprotnu stranu kreveta i vratila spavanju.
Legla sam u krevet i ugasila noćnu lampicu.

Jutro je bilo dosta tmurno. Kapljice kiše lagano su udarale u prozor dok je vjetar ljuljao grane drveća. Nakon što sam maknula pogled s prozora krenula sam prema ormaru. Najradije bih ležala u krevetu cijeli dan, ali ne mogu. Roditelji mi dolaze u posjet. Ponovo. Ovog puta je to zbog mog rođendana. Još uvijek nisam mogla vjerovati da netko može zaboraviti vlastiti rođendan. Kao malo dijete nikad nisam mogla zaspati večer prije. Jedva sam čekala jutro da otvorim poklone, da se družim s prijateljima, da ugasim svijećice na čokoladnoj torti. Ali ne i ove godine. Dogodilo se toliko uzbuđenja. Ben, stipendija, David. Datum sam jednostavno zaboravila. Da nije bilo mojih roditelja, današnji dan bi bio kao i svi ostali do sada.
Dianne me jutros probudila kako bi mi čestitala rođendan. Poklonila mi je novi D&G sat.
Začula sam kucanje na vratima.
Dianne me pogledala, a ja sam samo odmahnula glavom. Ni jedna ni druga nije znala tko bi to mogao biti.
Otišla sam do vrata i otvorila ih. Nije bilo nikoga. Počela sam polako zatvarati vrata kad sam ugledala malu kutijicu ispred njih. Sagnula sam se i uzela je u ruke. Bila je to minijaturna kutijica crvene boje. Na njoj je bila prikvačena ceduljica. Otvorila sam je i počela čitati u sebi.

Sretan 18-ti rođendan!!! Ne brini, nisam zaboravio...
Ben.

Nasmijala sam se i otvorila kutijicu. U njoj se nalazi prekrsan dijamantni prsten. Na sredini se nalazio zeleni smaragd. Spremila sam ga u ladicu noćnog ormarića jer su svakog trena roditelji trebali doći po mene. Čim su stigli povela sam ih u obilazak škole i internata. Nisam bila baš neki stručnjak, ali im je bilo drago što mogu provesti bar nekoliko trenutaka sa mnom. Nakon obilaska smo otišli u restoran na ručak za moj rođendan. Darovali su mi hrpu nove odjeće. Kao da su znali da sam planirala ići u šoping. Ispričala sam im sve što se događalo ovdje u L.A.-u, uključujući i školsko srce. Mama je bila oduševljena, dok tata... Mislim da ne moram završiti rečenicu. On samo želi da budem sigurna... Uvijek je takav. Ponaša se zaštitnički kao i svaki drugi otac, što mi je jasno. Kod kuće i nema skoro ništa novog. Jedino čudo je da su se moji brat i sestra jače potrudili u školi i za sada imaju odlične ocjene. Cijelo subotnje jutro proveli smo zajedno. Nitko inače nije ljubitelj toga da se na rođendan zabavljaš s roditeljima, ali kad ih ne vidiš mjesec i pol, užasno ti nedostaju i barem malo ti je drago kad opet vidiš njihova lica.
Otpratila sam ih do aerodroma. David je vozio, što tati i nije bilo drago, ali se nije ni protivio. Znao je da trebam prijevoz nazad, a na ulicama danas i nije sigurno...

David me ostavio kod internata i krenuo kući. Zanimalo me da li zan da mi je rođendan. Otresala sam glavu i izašla iz svijeta misli.
U sobi me čekala Dianne. Nasmješila mi se i pogledom pokazala na moj krevet. Ugledala sam malenu crvenu omotnicu u obliku srca.

„ Što je to?“ upitala sam.
„ Ona tajna za koju svi znaju osim tebe.“

Uzela sam omotnicu u ruke i otvorila je. Pisalo je:
TVOJA UČIONICA!

Pogledala sam u Dianne i pokazala joj tajanstvenu poruku.

„ Kakva je to tajna?“ započela sam. „ Zbog toga sam se cijelo vrijeme grizla?“
„ Ne.“ Odmahnula je glavom. „ Tajna je u našoj učionici.“

Uzela sam mobitel s kreveta i krenula prema učionici. Na hodniku i u dnevnom boravku nije bilo nikoga. Svi su vjerovatno učili ili se odmarali u sobi.
Ubrzo sam stigla do učionice. Laganim pokretom okrenula sam kvaku i ušla unutra.

„ Kelly?“ zbunjeno sam upitala.
„ Sretan rođendan, Jess!“ odgovorila je.
„ To je tajna?“
„ Ne.“ Rekla je nakon produljene tišine. „ Ono je tajna.“
Pogledala sam na ploču. Na njoj je bila zalijpljena ista crvena omotnica u obliku srca.
Otvorila sam je i pogledala u velika bijela slova.

BLAGAVAONICA.

„ Sad mi je dosta!“ Bacila sam omotnicu na pod.
„ Jess, smiri se..“ Kelly mi je prišla.
„ Idem u sobu. I ne davite me više. Briga me za tu tajnu, želim u miru proslaviti rođendan. Ovako se samo previše živciram.“
„ Ne ideš ti nikamo.“ Kelly me uhvatila za ruku. „ Ne odeš li u blagavaonicu, ja ću te osobno tamo odvući.“ Nastavila je.
„ U redu.“ Izvukla sam ruku iz njenog stiska. „ Idem.“

Zalupila sam vratima učionice. Ovo je pravo maltretiranje. Idi tamo, pa onda odi tamo... Što će slijedeće biti. Sorry, ali moraš tamo. Kakva je to tajna?
Približavala sam se blagavaonici. Provirila sam kroz vrata. Ugledala sam samo Johna. Upitala sam se što on radi ovdje.
Širom sam otvorila vrata i brzim korakom dotrčala do njega. U ruci je držao meni poznatu omotnicu.
„ Ne opet!“ Uhvatila sam se za glavu.
„ Kako to misliš ne opet?“ upitao je John.
„ Ne pravi se glup.“
Iako to djelomično jesi, dodala sam u sebi.
„ Znam da nešto smjerate i to mi već iskreno, polako ide na živce.“ Nastavila sam.
„ Samo pročitaj.“ Pružio mi je omotnicu u obliku srca.
„ Znam što piše. Idi nekamo.“ Rekla sam.
„ Pogledaj gdje.“
Lupila sam nogom u pod.
„ Ali ovo je zadnji put. Stvarno!“ viknula sam.
Otvorila sam crvenu omotnicu i čitala slijedeće:

DVORANA.
(dalje nema. 100%).

„ Bolje vam je da je ovo istina.“ Rekla sam Johnu i vratila mu omotnicu.
„ Hoću li tada napokon saznati tu toliko važnu tajnu?“ upitala sam.
John je potvrdno kimnuo glavom.
„ No... Kreni već je jednom.“ Pogurnuo me.

Laganim koracima izašla sam iz blagavaonice i krenula prema dvorani za tjelesni odgoj. Iako sam bila već na rubu živaca, nešto u meni polako mi je popravljalo to loše raspoloženje. Pojavio se onaj moj stari predosjećaj koji me nikada nije iznevjerio. Uvijek je bio u pravu. Ovoga puta mi je govorio da se smirim i da će sve proći u najboljem redu. Vjerovala sam mu. Kao i uvijek.
Dvorana se nalazila ispred mene. Jedino što me djelilo od te predobre tajne bila su vrata.
Okrenula sam kvaku i gurnula ih.
Na podu sam ugledala puteljak napravljen od latica crvenih ruža. S lijeve strane nalazio se mali okrugli stol sa svijećama i tanjurima. Sa stopa je visilo 18 crvenih balona na kojima je pisalo Sretan rođendan Jess!
Počela sam hodati crvenom stazom. Stigavši do kraja dočekao me maleni stolić na kojem se nalazila malena plava kutijica.

„ Sretan rođendan!“ začula sam muški glas iza sebe.
„ David?“ okrenula sam se. „ Kako znaš?“ upitala sam.
„ Dianne.“
„ Sad mi je sve jasno.“ Odgovorila sam sa smješkom.
„ Nećeš otvoriti poklon?“
„ Hoću. Naravno.“
Uzela sam plavu kutijicu u ruke i otvorila je. Ugledala sam prekrasan dijamantni prsten sa smaragdom u sredini. Prsten me neko vrijeme podsjećao na nešto slično. Kao da sam ga već jedanput vidjela. Onda sam se sjetila. Takav isti prsten kupio mi je i Ben.



Nadam se da je bilo zanimljivo.... Evo mala anketa za vas.... Da ste na Jessicinom mejstu, čiji biste prsten nosili.... (nema odgovora oba dva.... samo 1)... I molim vas, iskreno vas molim da u komm ostavite za kog ste glasali... možda mi to pomogne u inspiraciji i odluci da vidim čiji prsten će nosit Jess.... stvarno vas molim....



Get your own Poll!

Kako još uvijek nema inspiracije, ništa od poglavlja.... ali evo jedna slika... tj, crtež... orginal mislim da ste svi vidjeli.... tu sliku imam na mobitelu i odlučila sam je nacrtati na papir. Bilo je to davno, ali nema veze.... meni se sviđa..... nije uspjelo presavršeno, ali je ok... potrudila sam se.... I hope U like it....


Angel


target=_blank>My Angel with the wings...

KRIVI BROJ


David nije maknuo pogled s mene.
„ Nešto nije u redu?“ Upitao je.
Odmahnula sam glavom.
„ Nije.“ Napokon sam progovorila. „ Slušaj, David.... Jednostavno ne mogu. Ti si zauzet, kao i ja i jednostavno...“
„ Imaš dečka?“ prekinuo me.
„ Da. I ne mislim učinit ništa za čim ću poslije žaliti.“ Odgovorila sam nakon produljene tišine.
David je pognuo glavu i usmjerio pogled prema podu. Nisam shvaćala tu reakciju. Srce mi i dalje nije prestalo ubrzano tući. Ruke su mi se tresle. Počela sam zamišljati što bi se dogodilo da sam pristala izaći s njim. Misli mi je prekinulo zvono. Okrenula sam se i potrčala prema učionici. Nisam se pozdravila s Davidom. Nisam znala kako.
U učionici sam sjela u treću klupu u redu do vrata. Pogledom sam potražila Dianne. Ona je sjedila u petoj klupi u redu do prozora. Pažljivo je slušala profesoricu i zapisivala sve što ona govori u laptop.
„ Lijep ste par.“ Začula sam glas iza sebe. Bila je to cura s kojom sam se sudarila na hodniku. Okrenula sam se prema njoj i nasmješila se.
„ Nismo par. I ja i on smo zauzeti.“ Odgovorila sam.
„ Šteta.“ Kelly je slegnula ramenima. „ Oh, usput, ja sam Kelly. Kelly Gold.“ Pružila mi je ruku.
„ Jessica Bolton. Drago mi je.“

Na engleskom smo radili gramatiku. Past Perfect. Profesoricu uopće nisam slušala. Po bilježnici sam počela crtati svakakve gluposti koje uopće nisu imale neko značenje. Svako malo bih u laptop zapisivala ono što je profesorica pisala po ploči iako nisam zapravo ni gledala što točno prepisujem. U učenici je vladala tišina. Čulo se jedino vijorenje zavijesa na laganom vjetru koji je puhao. Taj vjetar me na neki način odvukao u svijet mašte. Zamišljala sam sebe i Davida na plaži. Vjetar je lagano puhao i moja duga crna kosa vijorila je po zraku dok smo bosi šetali plićakom. Odjednom mi se pred očima pojavilo Benovo lice. Naglo sam se trgnula i vratila u..., pa... običan svijet.
Kad je napokon zvonilo okrenula sam se prema Kelly i upitala je što smo na satu zapravo radili. Prvo se nasmijala, a onda mi je objasnila sve o čemu je profesorica govorila. Počela sam se polako zbližavati s njom. Kako sam nova u ovoj školi, svkai prijatelj dobro dođe. Ona me oduševila svojom vedrošću i plemenitošću. Pomogla bi svakome tko je zamoli.
Nakon objašnjenja koja sam dobila, vratila sam papire u ormarić i otišla u sobu.

„ Hej, Ben. Jess je. Zvala sam te danas 3 puta, ali se ne javljaš. Molim te da me nazoveš kad čuješ poruku. Željela bih te čuti. Nedostaješ mi. Šaljem ti veliku pusu...“
Ovo je već treći put da se javlja telefonska sekretarica. Ben mi već stvarno nedostaje. Željela bih ga čuti, bar na kratko. Kako nisam mogla razgovarati s Banom nazvala sam Jane. Ona ima telefon koji spaja pozive, pa se u razgovor pridružila i Cath.
„ Zezaš me?“ upitala je Jane.
„ Ne.“ odgovorila sam.
„ Pa ti si napokon upoznala Davida.“ dobacila je Cath.
„ Jesam, ali nije bilo baš onako kako sam zamišljala.“
„ Gle, mala uvreda nije ništa. Nije se naljutio.“ Rekla je Jane.
„ A kako, molim te, ti to znaš?“ ljutito sam upitala.
„ Nemoj se ljutiti.“ Začuo se Cathin glas, „ Ima pravo. Da sa ljuti ne bi te zvao u kino.“
Kad bolje promislim imaju one pravo.
„ Vi znate da sam u vezi s Benom.“ Odgovorila sam im.
„ Ali on ne zna što ti radiš....“
„ Jane, nisam takva. I ti to znaš.“
„ Nitko nije. Ali onaj pogled na večeri koji si opisala...“ dodala je Catherine, „ Nešto govori...“
„ Što? Da me voli, da mu se sviđam? Znaš, mislim da će me zaprositi..“ rekla sam sarkastičnim tonom.
„ Nikad ne znaš. Zar ne Jane?“ upitala je Cath.
Na krevetu sam ugledala svijetlo. Bio je to mobitel. Curama sam rekla da međusobno razgovaraju dok ja pogledam tko me treba. Spustila sam slušalicu kraj telefona i legla ne krevet te uzela mobitel u ruke. Dobila sam poruku.

Molim te, iskreno te molim, da mi se pridružiš na kavi...
Čekam te u školskom kafiću za pola sata...
David.

Zinula sam od šoka. Od kuda mu moj broj? Što zapravo želi? U tom trenutku je u sobu ušla Dianne. Ustala sam s kreveta i prekrižila ruke.
„ Ti si mu dala broj, zar ne?“ upitala sam.
„ Kome?“ nacerila se.
„ Znaš ti dobro.“
„ Dobro, dobro... Jesam... Bit ćeš mi zahvalna jednog dana.“
Ugasila sam mobitel i bacila ga na krevet te ponovo u ruke uzela telefonsku slušalicu. Dok sam s curama nastavljala razgovor gledala sa u Dianne koja je pisala nešto na kompjuteru. Svakom malo bi pogled bacila na TV. Bio je nekakav glazbeni show.
„ Što je bilo?“ začula sam Janin glas.
„ David me zove na kavu.“
S druge strane čula se velika vriska.
„ Ideš obavezno!“ viknula je Cath.
„ Ne, ne idem.“
„ Oh, da! Ideš.“ Uporno je nastavila Cath.
„ Ne odeš li, ja i Cath dolazimo do tebe. Tada se nećeš izvući živa odatle.“
„ U redu. Ići ću. Ali Benu nemojte reći ni riječi.“
„ Dajemo riječ.“ Odgovorile su u isto vrijeme.
„ Sretno.“ Rekla je Cath.
„ I s moje strane isto.“ Dodala je Jane.
Poklopila sam slušalicu i vratila se na krevet.
.Zarila sam glavu u jastuk i zaklopila oči. Ne želim prevariti Bena, ali ne mogu mu ni reći. Ipak, ovo je samo prijateljska kava.
Nakon što je cijelo jutro sjalo sunce, sada je počela je padati kiša. Osluškivala sam kako te male kapljice vode udaraju o prozor iznad mog kreveta. Iako sama sebi nisam željela priznati, u meni je bila želja za odlaskom u kafić. Htjela sam sjesti pokraj njega i osjećati njegov miris, čuti njegovo disanje, zagrliti ga. Ali to nije bilo moguće. Zagrliti ga. Kad sam kraj njega kao da postoji neka druga Jessica. Više nasmijana, veselija, naivnija. Toliko puta se u mom srcu znao pojaviti osjećaj sigurnosti, sreće, zaljubljenosti, ali i nemoguće ljubavi. Ne želim drugima uništavati vezu, a pogotvo ne sebi. S Benom je situacija bila potpuno ista. I kraj njega bi se pojavila ona druga Jessica. I ponovo bi nastao osjećaj sigurnosti, sreće, ljubavi. Otvorila sam oči i otišla do ormara se presvući. Skinula sam uniformu i obula kratke crne hlače i crvenu majcu. Dianne je još uvijek sjedila za kompjuterom. Poljubila sam je u obraz, objasnila kamo idem, što se njoj naravno sviđalo, i krenula prema kafiću.

Kafić je bio pun. Pogledom sam potražila Davida. Sjedio je u separeu s još dvoje ljudi kojima izdaleka nisam vidjela lice. Mahnuo mi je rukom i pokazao da dođem do njih.
Kad sam se približila ugledala sam Kelly i viskog, mišičavog dečka kratke crne kose i smeđih očiju. Sjela sam pokraj Davida i naručila cappucino i čašu vode. Na stolu se se već nalazila neka pića. Coca-Cola za Kelly, crna kava za Davida i pivo za, meni još uvijek nepoznatog dečka.
David me predstavio svima. Kelly i ja smo se nasmijale i rekle dečkima da idemo zajedno u razred. Dečko koji je sjedio pokraj Kelly bio je njen dečko. Zove se John i najbolji je Davidov prijatelj. Zajedno idu na UCLA. Universtiy of California, Los Angles. Studiraju dramu.
Svima sam pričala o sebi. Od kuda dolazim, o svojoj obitelji, o Jane i Cath.
Nakon što je razgovor krenuo svi smo se opustili. Smijali se različitim dogodovštinama. Ljudi koji su također bili u kafiću stalno bi pogledavali na nas. Vjerovatno su mislili da smo ludi.
U jednom trenutku David me zagrlio jednom rukom i polako približavao svoje lice mojem. Jedan dio mene žarko je želio primiti ga za to lijepo lice i napokon ga poljubiti, no s druge strane tu je bila savjest koja mi nije dopuštala da počinim pogrešku. U zadnji čas, tik prije nego li su njegove usne dotakle moje, izmaknula sam glavu.
„ Što radiš?“ viknula sam.
„ Samo sam.. samo sam....“ David je počeo mucati.
„ Što???“ ustala sam. „ Zar tebi Bog nije dao pri rođenju nešto što ti je očito potrebno?“ nastavila sam ne spuštajući ton.
David je odmahnuo glavom.
„ Upute za uporabu mozga.“ Dodala sam. „ Rekla sam ti ne želim učiniti ništa za čim ću poslije žaliti. Ne želim prevariti dečka.“ Uzela sam čašu vode u ruku i zalila ga.
„ Ostavi me na miru.“ Rekla sam i izašla iz kafića.

Čim sam stigla u sobu legla sam na krevet i dlanovima pokrila lice. Ipak sam na neki način učinila nešto za čime žalim. Toliko jako sam ga željela poljubiti. Zašto sam to učinila. I što je još gore, zašto sam ga toliko uvrijedila.
Suza mi je kapnula niz lice. Savjest mi je govorila nisam lijepo reagirala. Trebala sam se ispričati.
Ustala sam se s kreveta i brzo počela tipkati po telefonu.

„ Halo?“ začuo se muški glas s druge strane telefona.
„ Slušaj, David. Željela bih ti se ispričati za ono što sam ti napravila u kafiću. Pokvarila sam cijeli izlazak. Nisam to mislila. Jednostavno, nedostaju mi neke osobe i zato sam živčana. Molim te, oprosti.“ Izgovorila sam ubrzanim tonom. Kao da mi se nekamo žurilo.
„ Jess? Ovdje Ben. O kojem izlasku govoriš i tko je David?“ ponovo se začuo muški glas.
Pogledala sam na zaslon telefona na kojem je pisao telefonski broj koji zovem. U svoj toj žurbi umjesto Davidovog broja upisala sam Benov.

Hodnici su bili prepuni učenika. Svi su polako krenuli prema sobi za sastanke. Red za dizalo je bio poprilično dugačak, pa smo Dianne i ja odlučile ići stepenicama. Čulo se toliko različitih glasova da sam na trenutak pomislila kako sam u svojoj školi u New Yorku, kako će mi svakog trenutka prići Jane, Cath i Ben. Na trenutak sam zatvorila oči i duboko udahnula. Ben mi jako nedostaje. Misli su me toliko zaokupile da nisam ni shvatila kako već stojim ispred sobe za sastanke. Dianne me povukla za ruku. Sjele smo u četvrti red. Na svakoj stolici nalazila se vraćica s knjigama. Nije ih bilo puno. Sama sam birala 4 predmeta, a dva su obavezna. Odbrala sam matematiku, američku povijest, etiku i tijelesni. Kao obavezne predmete dobila sam engleski jezik i američku književnost.
Nakon što su svi učenici stigli u sobu, na jednu malu pozornicu popela se ravnateljica.
„ Hm...“ promrmljala je udrajući prstima po mikrofonu.
„ Ovako...“ napokon je započela. „ Da previše ne oduljim, knjige ste dobili. Predmete ste i ove godine sami birali i više ih ne možete zamijeniti. To je pod brojem jedan. Pod brojem dva, svi koji stanujete u Los Anglesu možete večeras otići kući, ali zapamtite da je sutra ujutro škola. Svi ostali, koji ste došli iz drugih gradova, ostat ćete na svečanoj večeri povodom otvorenja škole za novu školsku godinu. Eto, to je sve što sam vam imala za reći. Možete ići.“ Ravnateljica je sišla s pozornice i krenula prema Dianne.
„ Pričekaj me na sekundu.“ Rekla je Dianne i nastavila,
„ Moram nešto pitati ravnateljicu. Čekaj me ispred ove sobe.“
Kimnula sam glavom i izašla van.
Naslonila sam se na zid pokraj vrata i izvadila mobitel iz džepa. Na ekranu je pisalo Imate jedan propušten poziv. Stisnula sam tipku ok i na mobitelu se pojavila Benova slika.
Odlučila sam ga nazvati, ali je u tom trenutku izašla Dianne.

„ Željela bih da upoznaš moju obitelj. Pitala sam ravnateljicu za dopuštenje i dobila si ga.“ Pružila mi je papir.
„ Ali, to je obiteljska večera.“ odgovorila sam.
„ Nema veze. Ja te pozivam, a moji roditelji uvijek rado prihvaćaju novo društvo. Molim te...“ sklopila je dlanove.
„ No dobro. Bit ću spremna za pola sata. Da li je to u redu?“ upitala sam.
„ Naravno. Ja moram otići sada, ali ću ti dati adresu.“ Izvadila je jedan mali blokić i na njemu zapisla adresu.
Uzela sam u ruke potvrdu za izlazak i papirić te krenula u sobu kako bi se presvukla.

Stigavši u sobu, sjetila sam se propuštenog poziva. Odmah sam nazvala Bena.
„ Hej, ljubavi. Što mi radiš?“ upitala sam.
„ Ništa posebno. Odmaram se od treninga. Što ima kod tebe?“
„ Evo, baš se spremam za večeru.“
„ U kantini?“ upitao je zbunjujućim glasom.
„ Ne. Moja cimerica me pozvala kod sebe na večeru.“
Nastala je kratka tišina.
„ Zvala sam te popodne, ali si bio na treningu.“ Progovorila sam.
„ Znam, rekla mi je mama. Zato sam ja zvao tebe, ali se nisi javljala.“
„ Bila sam na nekom sastanku. Komplicirano.“ Nasmijala sam se.
„ Nedostaješ mi.“ Rekao je Ben tužnim glasom.
„ I ti meni.“ Zagrizla sam usnu. Možda ipak ovo nije bila dobra ideja. Doći ovdje.
„ Ostavit ću te da se spremiš. Želim ti dobru zabavu.“
„ Hvala. Volim te.“
„ I ja tebe.“ Dodao je.
Poklopila sam slušalicu i krenula prema ormaru.

E, sad... Haljina... Hm... Od svih mogućih haljina izabrala sam bijelu haljinu do koljena. Na njoj nije bilo nikakvih slova, crteža. Ništa. Obična bijela haljina. Jednostavna, a posebna. Odlučila sam staviti veliki remen zlatne boje kao jedan ukras. Na lijevu ruku stavila sam zlatnu narukvicu. Od obuće odlučila sam obuti zlatne štikle... A kosa? Kao i uvijek kada idem van. Potpuno ravna. Hvala Bogu da postoji pegla za kosu.
Izašla sam iz internata i ugledala veliku crnu limuzinu.
Prišla sam stražaru na glavnom ulazu i dala mu potvrdu za izlazak te ga zamolila da pozove taksi.
„ Oh, vi ste gospođica Bolton.“ Rekao je gledajući u papir.
„ Limuzina je za vas. Gđica. Dianne ju je poslala po vas.“ Nastavio je.
Ostala sam u šoku. Dosada se nikad nisam vozila limuzinom. Drago mi što imam tako dobru cimericu.
Sjela sam u auto i promatrala papirić na kojem je pisala adresa. Zašto mi je dala adresu ako je poslala vozača po mene?, pomislila sam. No to nije bilo važno. Bila sam jako nervozna. Što će njeni roditelji misliti o meni? Ja ne nosim odjeću poznatih kreatora, niti obuću poznate marke. Što ako me na kraju izbace? Ta i mnoga slična pitanja kružila su glavom.
Limuzina se odjednom zaustavila. Za par sekundi vozač mi je otvorio vrata.
Ugledala sam prekrasnu crveno-sivu kuću sa mnogo prozora. Ma što kuću? Kućerinu. Nisam mogla vjerovati da netko ima toliko sreće da živi u toj divoti. A dvorište? Jedno od najljepših koje sam ikada vidjela. Zasigurno imaju vrtlara. Trava je bila prekrasne svijetlo zelene boje. Pokošena. Cvijeće je također bilo njegovano. Bilo je tu ruža, tulipana, maćuhica. Svega.
Imali su polukružni prilaz. Limuzina je stala točno ispred ulaznih vrata tako da nisam dugo morala hodati.
Pozvonila sam i odmaknula se jedan korak unazad.
Nakon nekoliko sekundi, vrata su se počela otvarati. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Očekivala sam nekog batlera koji će otvoriti vrata. Ali nije. Pogledala sam na papirić kako bih se uvjerila da sam na točnoj adresi. Otišla sam i do vozača te mu pokazala gdje bih trebala biti. On je kimnuo glavom i pokazao u kuću ispred koje sam se nalazila. Ponovo sam pogledala u papirić. Pokušala sam naći i najmanju grešku, ali je nije bilo. Bila sam na pravoj adresi, a na vratima je stajao sam David Carter.